Sociolog Ratko Božović smatra da se smijemo malo i nedovoljno što govori da "nismo u dobrom mentalnom stanju". 

"Ako ne vidite nasmejane ljude onda ima razloga da budemo zabrinuti", ocijenio je za Tanjug Božović povodom Svjetskog dana šale. 

Postoje mišljenja da korijeni Svjetskog dana šale dosežu do starog Rima, poznatog i po tome što su tamošnji žitelji umjeli da se dobro zabavljaju, smišljajući različite šale. 

Mnogi misle da se taj običaj pojavio u 16. vijeku u Francuskoj, oko 1564. godine. Englezi smatraju da je Dan šale preuzet sa Istoka i 1. april zovu "Danom svih glupaka". 

Finci taj dan povezuju sa proljećnim podučavanjem djece o privrednim radovima, a slično je i u Švajcarskoj. 

U holandskom Ajndhovenu održava se svojevrsna tradicija nasamarivanja 1. aprila - novine se utrkuju da objave "ekskluzivne" vijesti, kao na primjer o dolasku nekih svjetskih državnika u taj grad, o bolestima, o eksperimentima u atomistici... 

Nijemci 1. april smatraju danom kada se lako osjete nesrećnim, a svoje loše osjećanje manje vezuju za nasamarivanje, a više za predanje da se 1. aprila rodio apostol Juda, Hristov izdajnik, prenose mediji. 

Muzej šala u San Dijegu objavio je spisak 10 najboljih prvoaprilskih šala u anglosaksonskoj štampi, a jedna od najsmješnijih ima veze sa politikom. 

Ta šala odnosi se na američki državni radio koji je 1992. godine najavio novu kandidaturu Ričarda Niksona za predsjedničke izbore pod motom: "Nisam učinio ništa loše i neću to ponoviti"! Stručnjaci ističu da humor pomaže ljudima da se kroz smijeh opuste i bar na trenutak zaborave tešku svakodnevicu. 

Običaj zbijanja prvoaprilskih šala nije zaobišao ni Srbiju pa se često u medijima moglo naći ponešto što je iznenadilo čitaoce, a jedna od šala koja se najčešće spominje objavljena je 1964. godine u "Politici ekspres" i odnosila se na to da legendarni fudbaler Dragoslav Šekularac "prelazi" u "Partizan".