"Trenutno na području Irana imamo samo devet mužjaka i tri ženke azijskog geparda u usporedbi sa stotinu jedinki koliko ih je ovdje živjelo 2010. godine", rekao je Hasan Akbari.

"Mjere koje smo preduzeli da bismo povećali njihovu zaštitu i podsaknuli razmnožavanje, ali ni postavljanje putokaza i saobraćajnih znakova nisu bili dostatni da bismo smanjili njihovu ugroženost", kazao je Akbari novinskoj agenciji Tasnim.

Udruženja za zaštitu okoline kažu da je najbrža kopnena životinja na svijetu, koja može postići brzinu od 120 km na sat, žrtva suše, pretjeranog lova, uništavanja staništa i oskudice hrane, a mnoge pregaze automobili, posebno u pustinji u središjem dijelu Irana gdje obično obitavaju.

Iransko društvo za zaštitu geparda objavilo je da su danas jedina preostala staništa ovih veličanstvenih divljih mačaka Utočište za divlje životinje Miandasht i Rezervat biosfere Touran na sjeveroistoku Irana.

Azijski gepardi nekada su živjeli na travnjacima Indije, Pakistana, Rusije i Bliskog istoka, ali su i ondje u potpunosti istrijebljeni. Preostala ih je samo šačica u Iranu. Ova se vrsta geparda malo razlikuje od one koja nastanjuje dijelove južne Afrike, ali su praktično nestali iz sjeverne Afrike i Azije.

Podvrsta "Acinonyx jubatus venaticus", poznatija kao azijski gepard, kritično je ugrožena, upozorila je i Međunarodna unija za očuvanje prirode.

Iran, jedna od posljednjih zemalja na svijetu u kojoj životinje žive u divljini, godine 2001. započeo je program zaštite koji podupiru i Ujedinjene nacije.

Fudbalska reprezentacija je 2014. godine svoje dresove ukrasila slikama azijskog geparda u povodu Svjetskoga fudbalskog prvenstva.

Iranska vlada našla se na meti kritika domaćih i stranih stručnjaka kada je revolucionarni sud u novembrz 2019. utamničio najmanje šest stručnjaka za očuvanje okoline, članove Persian Wildlife Heritage Foundation, lokalne zaklade fokusirane na zaštitu biološke raznolikosti, posebno azijskih geparda.