Uprkos tvrdnjama koje nude brojne aplikacije i onih koji drže obuku za brzo čitanje, ispostavilo se da zapravo morate da pročitate knjigu ako želite da iz nje nešto i naučite.
Dok većina ljudi može da čita između 200 i 400 riječi u minuti, brzi čitači uspevaju da savladaju tri ili četiri puta veću količinu teksta. Programi za brzo čitanje tvrde da polaznike uče kako da čitaju brže bez smanjenja razumijevanja pročitanog. Međutim, istraživanja pokazuju da to nije tačno. Brzi čitači mogu da obrade više reči u minuti, ali manje pamte ono što su pročitali u poređenju sa normalnim čitaocima.
Jedini način da se brže čita jeste da se čita više, u kombinaciji sa proširenjem rečnika. Sposobnost čitanja mora se usavršavati trudom, a ne trikovima.
Prije četrdeset godina, Donaldu Homu, profesoru psihologije na Državnom univerzitetu u Arizoni, specijalizovanom za pamćenje i vizuelnu percepciju jezičkih stimulusa, obratili su se zvaničnici Američke akademije za brzo čitanje sa izuzetnom pričom. Dva njihova učenika su postigla brzinu čitanja veću od 100.000 riječi u minuti, što je više od deset puta brže od njihovih prosječnih učenika i preko 300 puta više od onoga što odrasli sa fakultetskim obrazovanjem mogu da postignu (između 200 i 400 riječi u minuti). Željeli su da profesor procijeni nevjerovatne sposobnosti njihovih polaznika u laboratorijskom okruženju.
Radoznao, prof. Homa je sa zadovoljstvom prihvatio. U laboratoriji je dvojici muškaraca dao zadatak da brzo čitaju srednjoškolski udžbenik, a zatim polažu test sa višestrukim odgovorima kako bi procijenio njihovo razumjevanje pročitanog. Nakon što su tekst završili za nekoliko minuta, uradili su test i apsolutno podbacili. Činilo se da ništa nisu naučili.
„Jedina vrijedna pažnje vještina koju su pokazala dva brza čitača bila je izuzetna spretnost u okretanju stranica“, zaključio je Homa.
Iako je ova epizoda doduše anegdotska, ona pokazuje ono što su naučnici još u početku naučili o brzom čitanju: ne funkcioniše.
Dva glavna razloga zašto brzo čitanje ne funkcioniše
Više od pola vijeka svi kursevi brzog čitanja obećavaju da će drastično ubrzati nečiju sposobnost čitanja bez štete po razumjevanje. Zagovornici tvrde da ljudi mogu da postanu brzi čitači ako nauče da uzimaju više reči sa manje pokreta očiju i utišavajući svoj unutrašnji govor koji prati čitanje.
Sumirajući decenije istraživanja u članku objavljenom 2016. godine, tim vrhunskih kognitivnih naučnika i lingvista specijalizovanih za sposobnost čitanja i vizuelnu percepciju razotkrio je oba ova načela brzog čitanja.
Prvo, način na koji ljudski vid funkcioniše, uključujući samu strukturu oka, jednostavno nam ne dozvoljava da vidimo riječi na periferiji našeg vidnog polja sa dovoljno jasnoće da u potpunosti shvatimo njihovo značenje. Dakle, ideja da se cijeli blokovi riječi mogu razumjeti na prvi pogled je besmislena. Štaviše, eksperimenti su više puta pokazali da periferni vid brzog čitača nije ništa bolji nego kod normalnih čitača. Ne može se trenirati.
Drugo, utišavanje nečijeg unutrašnjeg glasa za čitanje može omogućiti brže unošenje teksta, ali izgleda da to dolazi na štetu razumjevanja. Zvukovi su ključni za jezik, pa je prevođenje vizuelnih informacija u fonološki (zvučni) oblik, čak i samo u glavi, neophodno za potpuno razumjevanje pisanih riječi.
Čitanje, brzo i sporo
Ipak, oni koji stoje iza programa za brzo čitanje ukazuju na podatke koji pokazuju da se brzina čitanja njihovih učenika poboljšava uz zadržavanje razumjevanja. Učenicima se daje uvodni i završni test i generalno beleži se poboljšanje. Autori izveštaja iz 2016. godine usprotivili su se tvrdnjom da su ovi testovi lažni.
„Ponekad je pre-test teži od post-testa, a drugi put se polaznici testiraju više puta na istom materijalu. U oba slučaja, neizbežno je da će njihov učinak biti bolji na post-testu samo zbog relativne težine testova ili zbog ponovljenog izlaganja materiji.”
Kada su naučnici rigorozno ispitali kurseve brzog čitanja, više puta su otkrili da učenici zaista povećavaju brzinu čitanja, mjerenu riječima u minuti, ali ovo ubrzanje dolazi na štetu razumjevanja. Što ljudi brže čitaju, manje pamte ono što su pročitali.
Danas postoje aplikacije koje navodno olakšavaju brzo čitanje. Većina njih predstavlja riječi teksta jednu po jednu na istom mjestu, omogućavajući korisniku da prilagodi brzinu prezentacije. Ovaj metod, nazvan brza serijska vizuelna prezentacija, omogućava da pogled čitaoca ostane fiksiran – eliminišući navodno rasipničku potrebu za skeniranjem od riječi do riječi. Nažalost, ni ove aplikacije ne rade. Kako korisnici prilagođavaju brzinu prezentacije teksta, njihovo razumjevanje opada.
Pogledajte, to je u knjizi
Dakle, ako je brzo čitanje lažno, postoji li način da se čita brže? Da, kažu autori izvještaja iz 2016. Odgovor je da čitate više, zajedno sa proširenjem rječnika. Takva vežba je doduše dugotrajna, ali kao i mnoge druge vještine koje zahtijevaju sate i sate ponavljanja da bi se usavršile, sposobnost čitanja mora da se izbrusi trudom.
Poput pijaniste koji godinama svira svaki dan, košarkaša koji beskrajno šutira, ili pilota koji provodi hiljade sati u vazduhu, za stručnost je potrebno vrijeme. Ne može se naučiti kroz program obuke za 12 nedjelja.
