Cvijet Natalijina ramonda, nazvan po kraljici Nataliji Obrenović, simbolizuje Dan kapitulacije Njemačke u Prvom svjetskom ratu u Srbiji.
Ovaj nježni cvijet poznat je po svojoj nevjerovatnoj izdržljivosti i pod nadimkom "cvijet feniks", jer čak i kad se potpuno osuši, može ponovo da oživi kada se zalije.
Baš kao što je i Srbija uspjela da stane na noge nakon iscrpne borbe. Riječ je o ugroženoj i rijetkoj vrsti koja opstaje samo na području centralnog Balkana, u Srbiji, Makedoniji i sjevernoj Grčkoj. Ovaj cvijet se može naći na istoku Srbije, a najviše ga ima na planini Nidže, čiji je vrh Kajmakčalan bio poprište slavne bitke u Prvom svjetskom ratu, u kojoj su se srpski vojnici borili pod komandom vojvode Živojina Mišića.
Prostire se na nadmorskim visinama od 350 do 2.200 metara i raste na izuzetno nepristupačnim mjestima, uglavnom u klisurama, na krečnjačkim stijenama gdje je suvo i hladno.
Zbog toga se povezuje sa Velikim ratom jer su se upravo u ovakvim oblastima odvijale prelomne bitke u završnici rata. Posebno je zanimljivo što Natalijina ramonda spada u drevne, praktično fosilne vrste.
Ona je ostatak suptropske flore, vjerovatno iz Afrike, koji je preživio ledeno doba i potom se povukao u skrivene dijelove Balkana.
Cvijet je otkrio doktor Sava Petrović u okolini Niša 1884. godine i spada u ugroženu vrstu u Srbiji, a čuva se u Botaničkoj bašti u Beogradu. Pozadina značke sa cvijetom ramonde je zeleno-crna, što su boje Albanske spomenice, a spomenica i značaka zajedno čine amblem Dana primirja.