Na najradosniji hrišćanski praznik ujutro je dobro sve započeti. Mirboženje se po običaju radilo između muškaraca i žena, samo se muž nije mirbožio sa ženom.

Kada se mirboži govori se ”Mir božiji! Hristos se rodi! Poklanjajmo se Bogu i Hristovom roždenstvu!“.

Pale se svijeće. Nekada su se one pravile od domaćeg voska. Svijeća je namenjena živima i koliko u kući ima živih toliko se svijeća zapali, skupi zajedno i obavije crvenom svilom. Svijeća se pali u pšenici ili nekom drugom žitu.

U crkvu se ide rano, a kada se vrati postavi se trpeza.

Pored raznih jela i pića na sredini stola se stavlja tako urađena svijeća. Prije nego što se sjedne za trpezu, zapali se sveća, pomoli se Bogu, i tamjanom se okadi kuća, trpeza i ukućani. Dok svijeća gori gleda se kuda plamen naginje i kako se vosak razliva.

Ako se vosak svijeće razliva po žitu smatra se da će biti dobar rod, na koju stranu se naginje plamen smatra se da će ta strana roditi.

Kada se dođe do polovine jela svijeća se ugasi i to tako što se uzme komad česnice, zamoči u vino i onda se tako svijeća izgasi, zatim se taj komad pojede, a svi probaju to vino. Mrve sa trpeze se ne bacaju nego se davaju stoci ili kokoškama.