Ovaj dvorac u Banatu sagradio je ondašnji Župan Botka Bela 1904. godine.
Ovaj imućni župan doselio se u Banat i tom prilikom kupio ogromna zemljišna prostranstva i posjede, čak 1.100 jutara. Agrarne reforme koje su uslijedile nakon pripajanja Vojvodine Kraljevini Srbiji, kasnije SHS, 1918. godine, dovele su do toga da mnogi veleposjednici izgube velike dijelove svojih imanja, tom prilikom Bela Botka je ostao bez polovine svojih posjeda.
Botke su vrlo brzo gubile kapital, te je jedna petrovgradska banka rasprodala namještaj iz dvorca i sam dvorac na javnoj licitaciji 1938. Tada je dvorac kupio trgovac iz sela Bočar, po imenu Franc Maj, i poklonio ga svojoj kćeri Emiliji u miraz. Emilija je dvorac unijela u brak sa Milanom Kapetanovim, po kome je dvorac i dobio današnje ime.
Za ovaj dvorac vezuje se nevjerovatna legenda koja kaže da je dvorac uklet. Velika nesreća zadesila je Belu Botke budući da se njegova žena 1938. godine polila benzinom i zapalila, jer nije mogla da se nosi sa problemima i bankrotom koji su doživjeli, kako zbog novih zakona tako i zbog kockarskih dugova muža. Legenda kaže da je za njom ostao pramen njene plave kose, koji je "dugo oblijetao oko dvorca". Avgusta 1938. godine, po narodnom vjerovanju, nebo su svake noći šarale zvijezde repatice podsjećajući na taj tužni događaj.
Poslije toliko godina, vjeruje se da kada kosci kose travu oko zamka, na njihovim kosama i grabljama se umjesto trave, po legendi, ponekad nađe pramen plave kose.
Ova legende zaintrigirala je mnoge ljude i turiste, te često dolaze da istražuju ovaj posjed uživajući u njegovom velelepnom sjaju i arhitekturi.
