Svetog Vasilija Ostroškog smatraju svojim spasiteljem i zaštitnikom jer im je, kako navode, sačuvao Nikolu, ali i uslišio i molitve za dalje potomstvo.

Ivkovići su veoma pobožni, a naročito šesnaestogodišnji Nikola. Centralno mjesto u njihovom domu zauzima ikona Svetog Vasilija Ostroškog, kome se ova porodica zahvaljuje i moli. Nataša Ivković (38), Nikolina majka, kaže da ih je jedna noć prije 14 godina, kao i ono što je nakon toga uslijedilo, uvjerilo da se čuda dešavaju i da su moguća.

"Kada je Nikola bio mali, često je bio bolestan i imao visoke temperature. Jedne noći mog supruga probudio je udarac po ramenu, ali to nisam bila ja, pošto sam spavala sa suprotne strane. Pogledali smo Nikolu, koji je tad imao dvije godine, a on je gorio od temperature i buncao. U jednom trenutku počeo je da viče: 'Neću da umrem, hoću da se krstim'. Temperaturu smo mu skidali do jutra, a sve vrijeme je govorio samo o tome da hoće da se krsti", priča Nataša.

Sutradan, kako tvrdi, na muževljevom ramenu, na istom gdje je osjetio udarac, nalazio se otisak ruke koja je u poređenju sa njenom bila dosta veća. 

"Taj otisak povukao se tek nakon sedam dana. Nedugo nakon toga, Nikola je na televiziji vidio ikonu Svetog Vasilija Ostroškog i istog trenutka povikao: 'On je bio tu one noći i nije mi dao da umrem, on je tatu probudio, hoću da me krstite'. Bukvalno smo zanijemili jer smo to čuli iz usta djeteta koje je maltene tek naučilo da govori. Otišli smo u crkvu, gdje nam je rečeno da uradimo kako Nikola traži i krstimo ga", navodi Nataša.

Nikola je kršten godinu i po dana poslije te noći, i to pod Ostrogom. Od tog dana, ističe Nataša, nikada više nije bio bolestan.

"Sveštenici i monasi kojima smo ispričali za to rekli su nam da njega čuva Sveti Vasilije Ostroški. Često se poklonimo svecu jer je učinio čudo. Pod Ostrog ne idemo svake godine. Dosad smo bili pet ili šest puta, a posljednji put ove godine u julu. Inače, Nikola odmalena posti sve postove i pričešćuje se. Učenik je drugog razreda srednje škole, najbolji je u odjeljenju, a njegovi profesori iz škole imaju samo riječi hvale za njega. Od svoje šeste godine trenira vaterpolo i osvaja pehare i medalje. Zaista je dobro i pametno dijete, naš ponos", kaže Nataša.

Nataša i njen suprug Aleksandar (44) osim Nikole imaju i još dvoje djece. Dejana (9) i Jovanu (8) dobili su nakon višegodišnje borbe za dalje potomstvo, a o tome da je nakon šest godina ponovo u drugom stanju, saznala je po povratku s Ostroga.

"Poslije Nikole, dugo nisam mogla da ostanem u drugom stanju. Naša borba za proširenje porodice trajala je čak šest godina. Jedne godine, kada smo bili pod Ostrogom, poslije molitve prišao mi je sveštenik i rekao mi je: 'Vi nosite muško dijete'. Nedugo nakon toga saznala sam da sam trudna, a Dejan se rodio 25. januara. Dva dana prije Dejanovog prvog rođendana, rodila sam Jovanu. Imala sam potrebu da sve ovo o čemu sam pričala podijelim s javnošću i da poručim svima da se čuda dešavaju, da su čuda moguća samo treba vjerovati. Treba činiti dobra djela i srce ispuniti ljubavlju", navodi Nataša.