Elitna jedinica koja ih juri zove se "Katurandi" i nastala je od italijanskog glagola catturare koji znači uhvatiti. Pripadnici ove jedinice rade u mračnom svijetu dok svoje zanimanje kriju i od najmilijih.

Jedini put kad imate priliku da vidite njenog pripadnika je kad bude uhapšen neki mafijaš. Oni su ljudi "bez imena i bez lica" kad izvode operacije, nose fantomke da bi bili sigurni da ih niko neće prepoznati.

"Volimo kad nas zovu 'čopor lavova', jer mi smo to: divlji, slobodni i spremni da napadnemo u bilo kom trenutku u ovoj džungli", kaže jedan od pripadnika ove tajne jedinice, koji se samo predstavio kao IMD. Ima ih manje od 20, a postoji očigledan razlog zašto se ne ističu.

"Nekada su pripadnici ove jedinice dobijali prijetnje smrću od zlikovaca, slali bi vam kozje glave direktno na kućnu adresu nije baš bilo prijatno", kaže on. Primjera radi, i on sam je devedesetih godina prošlog vijeka dobijao i fotografije svojih registarskih tablica obilježene crvenim krstom.

Prijetnje su navele neke od njegovih kolega da napuste jedinicu, ali ne i IMD, a tokom godina rizik od atentata se smanjivao. On i njegove kolege policajci često izgrade neobično intimne odnose s kriminalcima koje prate. Nekad ih prisluškuju i prate decenijama prije nego što izvrše njihovo hapšenje.

"To vam je kao da živite s tim ljudima. Slušate ih kako začinju djecu, slušate njihove porodične probleme, gledate kako im djeca odrastaju i njihove emocije postaju vaše emocije", kaže IMD. Jedan od prisluškivanih bio je ljekar iz Palerma, koji je sada u zatvoru. Bio je zaista obrazovan, a od njega su naučili čitavu italijansku književnost samo slušajući ga.

"Hvatali bismo bilješke, nabavljali knjige koje je pominjao u beskrajnim predavanjima koja je držao svojoj djeci. Kao da smo slušali radio-emisiju i svi smo bili fascinirani njegovim manirima, načinom razmišljanja i kreativnošću. Bilo je teško povjerovati da je mafijaš."

"Katurandi" su upravo ti koji su uhapsili poznate mafijaše Đovanija Brusku 1996. godine, ali i Bernarda Provencana 2006. godine. IMD priznaje da sedmice koje uslijede nakon hapšenja znaju da budu uznemirujuće.

"Više ih ne viđate psihološki je teško izaći na kraj s tim i, budući da su dio vašeg svakodnevnog života, počinju da vam nedostaju", kaže IMD. Tokom dvije decenije koje je proveo u policiji, IMD je pomogao u hapšenju skoro 300 mafijaša, uključujući Đovanija Brusku, ozloglašenog zbog otmice i mučenja jedanaestogodišnjeg sina drugog mafijaša koji ga je izdao. Bruska je naredio da dječaka ubiju i tijelo rastvore u kiselini zbog čega djetetova porodica nije mogla da ga sahrani. U trenucima hapšenja kad "Katurandi" upadnu u mafijaševu kuću, IMD kaže da umije da ima suprotstavljena osjećanja.

"Želite da im postavite mnoga pitanja: 'Koga ste ubili? Zašto to radite drugom ljudskom biću?' Ali prilike za razgovor su ograničene, a bilo kakav dijalog umije da bude nezadovoljavajući."

"Kad smo uhvatili Brusku, tzv. Svinju, on je počeo da plače kao dijete. Provencano, šef nad šefovima, sa druge strane, uporno je ćutao i samo mi šaputao: 'Nisi svjestan šta činiš.' Ali uhvatili smo ih, a to je najvažnije", kaže na kraju IMD.

(BBC)