Rezultati studije objavljeni u časopisu Cell pokazali su nešto zanimljivo. Ljudski organizam se može fizički i genetički prilagoditi ronjenju na dah zbog povećane slezene. Živući dokaz toga su pripadnici malajskoga plemena Bajau Laut, koji žive blizu ostrva Bornea.

Morski nomadi

Oko 60% vremena provode na moru. Plove čamcima danju i noću, rone i konzumiraju puno ribe. Žive na samostalno izrađenim barkama i sve što im treba nose sa sobom na more. Na obali su samo da trguju ribom ili poprave plovila.

Osim neobičnog vida pod vodom, odrasli članovi plemena mogu na dah zaroniti i do 70 metara. Pritom su naoružani samo drvenom maskom za oči i kopljem za ulov ribe. Povećana slezena je ta prilagodba koja im omogućuje takve zarone.
Naučnici tvrde kako je to prvi pokazatelj genetiskog prilagođavanja viđen kod savremenih ljudi. U ovom slučaju pleme praktikuje slobodno ronjenje na dah već više od 1000 godina.

Tajanstvena slezena

Američka naučnica dr. Melisa Ilardo je u posjetu plemenu ultrazvučnim aparatom pregledala slezenu 59 Bajau pripadnika. Rezultate je usporedila s ultrazvučnom snimkom 34 pripadnika susjednog plemena. Ustanovila je kako je slezena pripadnika Bajaua bila za 50% veća.

Povećana slezena morskim nomadima priskrbljuje 10% više krvnih stanica nego “običnim smrtnicima”. Zato mogu ostati i duže vremena pod vodom.

“Sve što smo saznali pokazuje koliko nam je bitno i vrijedno urođeničko stanovništvo koje živi u ekstremnim životnim uslovima “, tvrdi koautor studije Eske Vilerslev. On je profesor na Univerzitetu u Kopenhagenu.

Ovo istraživanje bi u budućnosti moglo pomoći naučnicima da shvate kako organizam reaguje na akutnu hipoksiju. Razumjeti gubitak kiseonika u raznim situacijama bi bilo važno, bilo da je u pitanju ronjenje na dah, uspinjanje na velike visine ili operativni zahvat i bolest pluća.

(znanost.hr)