Vojkan Mitić ima 24 godine, a razloga za slavlje na pretek. Iako za sada živi u iznajmljenom stanu i još nije postigao svoj cilj, na je dobrom putu – putu koji je prije nekoliko godina za njega bio vrlo trnovit i težak.
Ovaj mladić rodom iz Kovina ima već 14 godina radnog staža. Svoju prvu veliku zaradu dobio je na pijaci, da bi nekoliko godina kasnije, nastavio u Evropi. Prošao je mnogo zemalja, radio na desetine poslova u inostranstvu, pa riješio da ispriča šta je sve iskusio:
- Često se šalim i kažem da me je majka rodila na njivi. Potičem iz jako skromne porodice, roditelji su se bavili poljoprivredom, a kako bi sagradio kuću otac je radio razne poslove. Sa deset godina sam počeo da radim sa djedom na pijaci i tada sam prvi put zaradio 1.000 evra. Išli smo po selima i prodavali krevete, a prodavao sam i glinene figurice. Poslije sam i u srednjoj školi odlično zarađivao, radio sam i prije i poslije škole, slikao sam portrete za novac, radio na njivi, a tokom ljeta sam radio remonte, povremeno i kao konobar- kaže Vojkan koji je po struci turistički vodič.
Pobjegao u Slovačku
I pored dobre zarade, Vojkan je poslije srednje škole, kako kaže, pobjegao od kuće u Slovačku sa svojim dobrim prijateljem. U početku nisu imali posao, a na putovanje su otišli sa samo 50 evra u džepu.
- Da sam pitao roditelje da otputujem, ne bi mi dozvolili. Kada sam kretao ostavio sam poruku majci i pozdravio se sa djevojkom. Sa prijateljem sam se tog jutra čuo i naprasno odlučio da uveče u 22 sata krenem sa njim -, prisjeća se Vojkan početka svoje avanture po Evropi.
Kada su stigli u Slovačku, isprva nisu imali posao, ali su se za par dana zaposlili u fabrici koja je proizvodila postolje za televizore i dobili obezbjeđen smještaj.
- Bila je to jako teška situacija. Radili smo u fabrici u smjenama po 12 sati i prelazili četiri kilometara pješke svakog jutra, sedam dana nedeljno. Za to vrijeme boravili smo u kući od 100 kvadrata, zajendo sa još tridesetak ljudi -- prisjeća se Vojkan iskustva iz Slovačke.
Kosio travu u Švedskoj
Poslije nekoliko mjeseci teškog rada, ovaj vrijedan mladić otišao je u Švedsku, kod ujaka u Geteborg. Tamo je kosio travu, da bi ponovo nakon nekoliko mjeseci, riješio da se otisne na novo putovanje.
Obreo se u Njemačkoj, u Minhenu, gdje je ugovarao šetnje pasa i gdje je sa prijateljem imao plan da skupi dovoljno novca za pokretanje sopstvenog biznisa. Međutim, njihova ideja nije se realizovala i ubrzo su odlučili da krenu dalje, ovoga puta u Beograd.
- Rekao sam da neću nikada da se vratim u Kovin. Sada ima više od pet godina od kako sam u Beogradu. Kada sam se vratio iz Njemačke, radio sam kao kuvar, ali isprva nisu htjeli da me zaposle. Pristao sam da perem sudove dok ne naučim posao, a najgori osjećaj mi je bio kad sam na tom mjestu zaradio svoju prvu platu. Bilo je to u vrijeme kada sam se tek vratio iz inostranstva. Zarađivao sam oko 2.000 evra mjesečno, a onda sam kao kuvar primio 35.000 dinara - kaže Vojkan.
BAKA GA NAUČILA KAKO FUNKCIONIŠE BIZNIS
Ipak, kako kaže, bio je u svojoj zemlji, pričao svojim jezikom, dok na prethodnim mjestima gdje je radio, nije bio ni treća klasa. Takođe, imao je i viziju.
- Na Balkanu je kriza, vlada presipanje iz šupljeg u prazno, dok vam u inostranstvu daju tačno onoliko novca koliko vam treba da preživite. Od vas prave robove koji žive u lošim uslovima i robuju za novac - ističe ovaj vrijedni mladić kojeg je, kako kaže, baka još u desetoj godini naučila kako biznis funkcioniše.
Danas, nakon mnogo poslova, mnogo uspona i padova, Vojkan se bavi network marketingom, ima svoju firmu za marketing i posluje za velike klijente.
- Nemam šefa niti radno vrijeme, već samo cilj koji moram da ispunim. Možda još pola godine budem razvijao ovaj biznis, ali onda planiram da se usavršavam za neurolingvističko programiranje (NLP) i da do 2030. godine budem jedan od top pet trenera za lični rast i razvoj - zaključuje ovaj perspektivni mladić.
(Foto: Printscreen/Instagram, mondo.rs)
