U BiH spomenuto jelo najčešće se naziva ruskom ili francuskom salatom, a zanimljivo je da se u drugim zemljama svijeta pripaja drugim državama. Na primjer, Francuzi je zovu makedonskom salatom, dok se u Njemačkoj, Norveškoj i Finskoj naziva italijanskom.

"Neko mora preuzeti odgovornost za ovo", šaljivo su napisali u objavi na stranici Taste Atlasa kada su podijelili mapu s različitim nazivima praznične salate.

Zanimljivo je da niti jedan narod ovo jelo ne želi nazvati svojim, što je rijedak slučaj uzevši u obzir da kada dvije ili više zemalja dijele isto jelo najčešće će ga svaka pokušati prisvojiti.

Ruska salata obično se pravi od krompira i povrća narezanog na kockice, potom od jaja i/ili neke vrste mesa, majoneze i laganih začina. Original je izmislio 1860-ih Lucien Olivier, po kojem nosi jedan od naziva, kuhar u popularnom, visokokvalitetnom moskovskom restoranu L'Hermitage.

Njegova kreacija nosila je naziv majonez od divljači i bila je sasvim drugačija od onoga što danas poznajemo, sa crnim kavijarom, kokošjim i rakovim repovima kao glavnim sastojcima. U narednih 150 godina, jelo je evoluiralo i postalo dostupnije "običnom narodu", a gurmanski sastojci su zamijenjeni svakodnevnim.

Tako se u Rusiji i Ukrajini ona naziva Olivierovom, dok se u zemljama poput Španije, Portugala, Italije, Srbije, Turske ili Meksika naziva ruskom.

Naziv francuska salata koristi se u BiH, ali i susjednoj Htvatskoj, Sloveniji te Mađarskoj. U Brazilu je prepoznaju kao majoneza salatu, u SAD-u i Australiji je ipak krompir salata, a Indonežani je nazivaju nizozemskom.