Ako ste ikad posjećivali muzeje ili galerije, vjerovatno ste zapazili skulpturu muškarca sa savršenim torzom, rukama, nogama, i figurom u cjelini. I kod ove statue najvjerovatnije je bio mali penis.
Sigurno ste se ponekad zapitali zašto skoro svaku drevnu statuu krasi prilično mali penis? Sve ostalo je, na ovim muškarcima, idealno.
Razlog je zanimljiviji nego što vi mislite.
Knjiga „Kako govoriti o istoriji umjetnosti“ ukazuje da u drevnim vremenima, veliko nije uvijek označavalo – bolje.
Istoričarka umjetnosti Elen Oredson objašnjava:
"Za većinu ljudi, u to vrijeme, veliki penis je bio povezan sa glupim, pohotnim i ružnim čovjekom. Idealan Grk je mudar i autoritativan, i prije svega racionalan. On može često da ima seks, ali to nije povezano sa veličinom penisa. Ne tako veliki penisi su im omogućavali da ostanu hladni, i vođeni zdravom logikom", kaže ona.
U to vrijeme se smatralo da, što je manji penis, njegov vlasnik je racionalniji i intelektualniji. Takav muškarac ima više šanse da koristi svoj mozak, nego polni organ.
Mali muški polni organi su uglavnom prikazani na statuama koje predstavljaju heroje, bogove i sportiste, dok su veliki penisi u erekciji krasili statue demona, poput satira (poluljudi-poluživotinje velike požude i strasti s sklonošću prema akoholizmu), piše Uspešna žena.
Dodaćemo da su vajari više pažnje pridavali vajanju određenih mišića, kostiju i crta lica, ali ne i genitalija. Ovo potvrđuje da se veliki polni organ nije smatrao prioritetom u drevnoj Grčkoj i Rimu.
Dakle, od doba antičke Grčke do danas, tokom proteklih vijekova, civilizacija se transformisala. Ali, kada je u pitanju idealna veličina penisa – društvo je, jednostavno, zamijenilo jednu neosnovanu teoriju drugom.
