Svakako najinteresantniji su svadbeni običaji, kao i oni vezani za spolni odnos. Zbog nekih od njih danas bi se moglo i na sud.

Naš narod ima dugu istoriju i tradiciju, pa kada pogledamo iza sebe znamo za mnoga pravila i običaje koji u Srbiji postoje još iz perioda paganskih Slovena, preko doba Nemanjića, pa sve do Turaka.

Kako se kroz istoriju mnogo toga mijenjalo, počevši od vjekovnog ropstva, preko brojnih ratova i stradanja, izmijenila su se i mnoga vjerovanja, ali i običaji koji su se praktikovali u određenim periodima.

Činjenica je da su mnogi običaji iskorenjeni vremenom, a za to postoje i više nego dobri razlozi. Iako se mnogo toga u nas Srba sporo mijenja i često se čini kao da jurimo za svijetom koji nenormalnom brzinom napreduje, ipak ne možemo da ne vidimo da smo napravili veliki pomak kada je u pitanju kultura, prosvećenost i uvažavanje svih aspekata života, posebno u sferi poštovanja i veličanja žena.

Bez ikakve sumnje možemo da kažemo da je tradicija važna i to se pokazalo, prije svega u našim hrišćanskim uvjerenjima koja nosimo u sebi još od onih davnih vremena kada smo kao paganski slovenski narod primili hrišćanstvo.

Šta je snohačenje?

Snohačenje obuhvata intimni odnos između svekra i snaje i običaj potiče još iz doba Južnih Slovena. Čin se upražnjavao uglavnom zbog seksualne nezrelosti ili odsustva sina. Običaj je uspostavljen 1878. godine, a kažu da je trajao sve do povlačenja Osmanskog carstva sa naših prostora, i da je iskorijenjen tek krajem Drugog svjetskog rata.

Tvrdi se da je bio rasprostranjen na području Pomoravlja i u Vranju i da je nastao iz "čisto praktičnih razloga" i prenosio se s koljena na koljeno.

Naime, kada bi se maloljetni mladić oženio starijom, odraslom ženom u tom slućaju bi otac obavljao bračnu dužnost. Često su se rađala i djeca iz odnosa između svekra i snaje, a snohačenje bi upražnjavali do sinovljevog punoljetstva.