Boja očiju je potpuno jedinstvena, baš kao i otisak prsta jer niko drugi nema potpuno istu boju očiju kao vi.
Novija istraživanja otkrivaju da je boja naših očiju mnogo složenija nego što smo nekada mislili.
Smeđe oči su najstarije od svih
Koliko god čudno zvučalo, svi su ljudi u jednom trenutku istorije imali samo smeđe oči. Onda se jednog dana dogodila genetska mutacija u genu koji određuje boju očiju.
Ova mutacija smanjila je proizvodnju melanina do tačke u kojoj nije bilo dovoljno da se oči oboje u smeđe - i tako su se pojavile plave oči.
Danas je smeđa i dalje najrasprostranjenija boja očiju na svijetu. Zahvaljujući višem nivou melanina, smeđe oči su otpornije na neke vrste očnih bolesti.
Svijetlo smeđe oči najčešće su u Americi, zapadnoj Aziji i Evropi, dok su tamno smeđe oči najčešće u Africi, jugoistočnoj Aziji i istočnoj Aziji.
Svi plavooki ljudi imaju zajedničke pretke
Jedna jedina mutacija u genima koji proizvode melanin dala nam je bezbroj varijacija plave, zelene, sive i boje lješnjaka.
Štaviše, ova genetska mutacija povezana je s jednim zajedničkim pretkom. Naučnici vjeruju da je ovaj predak bio Evropljanin iz crnomorske regije koji je vjerovatno živio prije 6.000 do 10.000 godina.
Procenat plavookih ljudi u Evropi danas se kreće između 20% i 40%, dok samo 8% do 10% ljudi diljem svijeta ima plave oči. Plave oči su najčešće u sjevernoj Evropi. Relativno visok procenat (27%) plavookih ljudi u Americi djelimično je zahvaljujući Amerikancima istočnoevropskog, irskog i britanskog porijekla.
Evolucija boje očiju odgovara seobi naših predaka
Naučnici teoretizuju da evolucija boje očiju odgovara migracijama naših predaka iz toplije u hladniju klimu. Danas se među Evropljanima može pronaći najrazličitija boja očiju, od svijetloplave do tamnosmeđe.
Razlog zašto su tamne oči češće u toplijim klimama, poput Azije i Afrike, je melanin, koji štiti oči od sunca i UV zračenja.
Manje od 1% ljudi ima sive oči
Donedavno se vjerovalo da je za boju naših očiju odgovoran jedan gen. Ali, kako se pokazalo, postoji oko 16 gena u igri kada se određuje boja očiju, što može proizvesti neke rijetke i jedinstvene nijanse, poput sivih.
Iako se sive oči mogu činiti "plave" na prvi pogled, za razliku od čistih plavih očiju, one imaju mrlje smeđe i zlatne boje.
Manje od 1% svjetske populacije ima sive oči, što ih čini jednom od najrjeđih boja očiju.
Nijanse sivih očiju mogu varirati od zelenkaste preko dimno plave do smeđe boje lješnjaka, što često zavisi od okoline, posebno o količini svjetlosti. Najčešći su u sjevernoj i istočnoj Evropi.
Ljudi svijetlih očiju bolje podnose bol
Prema istraživanju koje je anketiralo 58 trudnica, dame sa svijetlim očima imaju veću toleranciju na bol od onih sa smeđim ili očima boje lješnjaka. Plavooke i zelenooke žene imale su manje neugodnosti tokom porođaja.
Još jedno zanimljivo otkriće bilo je povezano s postporođajnom depresijom. Zahvaljujući manjoj količini melanina, žene svijetlih očiju bile su manje tjeskobne i depresivne nego žene tamnih očiju.
Zelena se najčešće nalazi u sjevernoj i srednjoj Evropi
Sa samo 2% svjetske populacije koja ima zelene oči, ova boja je najmanje uobičajena među prirodnim bojama očiju.
Iako se zelene oči mogu prirodno pojaviti kod svih rasa, oko 16% ljudi sa zelenim očima su germanskog i keltskog porijekla.
Da budemo precizniji, nevjerovatnih 86% ljudi iz Irske i Škotske ima zelene oči.
Jantarna boja očiju jedna je od najunikatnijih boja
Često nazivane 'zlatnim očima', jantarne oči pripadaju porodici 'smeđih' očiju, ali imaju nekoliko jedinstvenih karakteristika. Ono što ih izdvaja iz grupe očiju boje lješnjaka i smeđih je činjenica da ne sadrže smeđe, narandžaste ili zelene nijanse.
Za razliku od očiju boje lješnjaka koje se mogu činiti kao da imaju naznake različitih boja, nijansa očiju boje jantara uvijek je čisto zlatna.
Ljudi s očima boje jantara često imaju špansko, južnoameričko, južnoafričko ili azijsko porijeklo.
Oči boje lješnjaka često zamijenimo smeđim
U zavisnosti od rasvjete, oči boje lješnjaka mogu djelovati svjetlosmeđe. Međutim, one sadrže više različitih nijansi od smeđih očiju.
U očima boje lješnjaka obično možemo vidjeti mješavinu smeđe, zelene i jantarne boje koje se mogu pojaviti kao male tačke ili prstenovi unutar šarenice.
Ljudi s očima boje lješnjaka imaju umjerenu količinu melanina za ove zelene i smeđe nijanse. Oko 5% ljudi ima ovu boju očiju.
Iako se prirodno javlja kod svih rasa, oči boje lješnjaka najčešće su kod osoba bliskoistočnog, brazilskog, španskog ili sjevernoafričkog porijekla.
Ovo je relativno rijetka boja očiju, posebno među ljudima afričkog i azijskog porijekla.
Većina ljudi rođenih s ovom bojom očiju vjerovatno ima neke kavkaske korijene.
Manje od 1% stanovništva ima različite boje očiju
Boja ljudskih očiju može se pojaviti u fascinantnim varijacijama, uključujući neke rijetke slučajeve ljudi koji imaju heterokromiju, rijetko stanje koje pogađa manje od 1% populacije.
Nastaje kao posljedica neravnomjerne koncentracije melanina u očima.
To može uzrokovati djelimično ili potpuno različite boje očiju. Postoje različiti uzroci za ovo stanje, uključujući genetiku, neke rijetke sindrome ili fizičku povredu oka.
Potpuno crne oči ne postoje
Iako se nekim ljudima oči mogu činiti crne, one zapravo ne postoje u prirodi.
Ljudi čije oči izgledaju crne imaju vrlo tamno smeđe oči koje se gotovo stapaju sa zjenicom, zbog čega izgledaju crne.
Razlog zašto bi crne oči bile prirodno nemoguće je taj što crni predmeti imaju tendenciju apsorbirati više UV svjetla nego druge boje.
Zbog toga bismo imali velike poteškoće u podnošenju sunčeve svjetlosti ako bismo imali potpuno crne oči. To bi uzrokovalo probleme s vidom i pogoršanje zdravlja očiju, piše "Brightside".