Sveti Andrej, prvi Hristov apostol, zbog čega je prozvan prvozvani, bio je i apostol Carigrada i Rusije i patron ruskog carstva i doma Romanovih.

Prema predanju, Sveti Andrej bio je stariji brat apostola Petra i učenik Svetog Jovana Krstitelja, a Jevanđelje je propovijedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gdje je stradao.

Iako razapet, sa krsta se obraćao okupljenom narodu, propovedao hrišćanstvo i molio se Bogu sve do smrti.

Ova krsna slava poznata je i po tome što je proslavlja porodica Karađorđević. Ranije se svetkovala i kao narodni praznik, jer je za vreme Karađorđa na taj dan Beograd oslobođen od Turaka.

Prema narodnim vjerovanjima, Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su cigani mečkari slavili Andrijevdan, verujući da ovaj svetac kroti medvjede kao pse, a da svetom putuje jašući na ovoj zveri.

Uoči Andrejevog dana, kuva se kukuruz za medvjede, ili poseban kolač - mečkina pobojnica, kojim se tobože zavezivala čeljust medvjedu, da ne kolje stoku.

U istočnoj Srbiji dan Svetog Andreje naziva se Mečkin dan.

U krajevima gdje ima medvjeda, uoči ovog dana, kuvao se kukuruz "za medvjede", koji se ostavlja da prenoći na krovu, pa ako ga "mečke ne izjedu", onda ga ukućani pojedu ujutru.

Po planinskim selima pravili su "mečkin kolač" - mečkina pobojnica, koji djeca rano odnesu na "mečkina mesta", da medvjedi ne kolju stoku. Veruje se da na taj dan medvjedi ne čine štetu i ne diraju ljude, zato tada ne valja ići u lov na njih.

Za ovaj dan su vezane i mnoge zabrane: u Šumadiji ne štavi se koža niti se bilo šta sa njom radi, a u Homolju ne radi se ništa sa odjećom - da ga mečke ne bi pocijepale.

Vodeničari skupljaju priloge u brašnu, od koga prave „hljeb za mečku“, za koji tvrde da ostaje svjež godinu dana.