Taj praznik, obilježen je crvenim slovom u bogoslužbenom kalendaru SPC kao zapovjedni praznik, slavi se kao uspomena na dan kada je Bogorodica, u pratnji svojih roditelja Joakima i Ane, prvi put uvedena u hram Božji.

Činom Vavedenja Marijinog, kaže jevanđelsko predanje, sveti roditelji ispunili su zavjet da će porod, kojeg dugo nisu imali, "predati Bogu na službu".

"Napred su išle djevice, sa zapaljenim svijećama, a za njima presveta Djeva, ukrašena carskim blagoljepnim haljinama, kako priliči kćeri carevoj i nevjesti Božjoj", zapisano je u "Prologu" vladike Nikolaja Velimirovića.

Slava manastira Hilandar

Vavedenje je slava manastira Hilandar na Svetoj Gori, pa će bratsvo srpske carske lavre proslaviti praznik svoje zaštitnice i zaštitnice čitavog Atosa.

Prema predanju, Bogorodica je jedina žena koja je stupila na tlo Svete Gore na svom misionarskom putovanju po povratku iz Svete Zemlje.

Na pravoslavnim ikonama posvećenim ovom prazniku slika se Bogorodica u pratnji djevojaka sa upaljenim voštanicama, a jedna od najlepših predstava je slavska ikona manastira Hilandar.

U Crkvi kralja Milutina u Studenici je jedna od najvrednijih i najbolje očuvanih fresaka sa istom scenom Vavedenja. 

Na slavskim ikonama Vavednja slika se takođe i scena iz jerusalimskog hrama, u kojoj trogodišnju Mariju i njene roditelje prima prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče.

Narodna vjerovanja i običaji

Bogorodica se smatra zaštitnicom žena porodilja i razna su narodna vjerovanja vezana za moć ikona na kojima je ona predstavljena. Prema narodnim verovanjima, stočari slave Vavedenje kako bi im Bogorodica zaštitila stoku od zvijeri, a u istočnoj Srbiji su na osnovu vremena toga dana predskazivali rod useva - vedro nebo obećava dobru letinu.

U pojedinim takovskim selima je bio običaj da se na današnji dan nakon službe ostane kod crkve i da se tu prvi put pojave sve mlade koje su se udale te jeseni, a u selima južnog Pomoravlja sve žene koje nemaju decu, odlaze u manastir Crkvicu gdje se čitavu noć mole kako bi dobile porod.