Naime, kako je u četvrtak objavio portal "Podravski.hr", sud ju je osudio na uslovnu novčanu kaznu u iznosu od pet hiljada kuna (oko 1.250 maraka) koja se neće izvršiti ako optužena u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo.
 
Tužioci Ivan i Đurđica, koji žive u Njemačkoj, tužbu protiv svoje komšinice Marice, s kojom već duže imaju narušene međuljudske odnose zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja, podnijeli su krajem marta 20013. godine.

U tužbi su naveli da su ih krajem 2012. godine, kad su se vratili kući iz Njemačke, komšije i rodbina obavjestili su ih da ih njihova komšinica kleveće po mjestu i o njima priča ružne stvari. U sklopu sudskog procesa, sud je saslušao sedam svjedoka i obavio brojne druge dokazne radnje te utvrdio da njihova tužba ima osnova.

U sklopu suđenja, svjedoci su potvrdili da je Marica u jednom navratu u avgustu 2012. godine pred njihovim komšijama i poznanicima izjavila da su Ivan i Đurđica prolupali, da su bijeda i da ne znaju što rade te da je nekoliko mjeseci kasnije, u oktobru iste godine, u jednoj trgovini Marica za njih izjavila da su sve izgubili i da nemaju više što raditi u Hrvatskoj i da se mogu pokupiti i ići živjeti djeci u Njemačku.
 
Supružnici su, također, utvrdili i da su početkom 2013. godine Maricu sreli u jednoj trgovini u trenutku kad su kupovali hranu za psa te da je ona pri izlasku iz trgovine pred dvije žene i jednim muškarcem prstom pokazala na njih i govorila da su ljudi koji jedu pseću hranu.

Ustvrdili su da nakon tih uvreda i kleveta više ne mogu ići u spomenutu trgovinu jer ih je sram. Dodali su i da se, zbog svega što je Marica govorila o njima, osjećaju poniženo i potišteno te da ih svaki put kad dođu u Hrvatskoj, prijatelji i poznanici ispituju šta se to dešava s njima i s Maricom, a zbog čega ih je, također, stid.

Optužena Marica u svojoj je odbrani navela da se ne smatra krivom te je navela da nikada nije rekla to za što je tužioci optužuju jer te riječi nema u svom rječniku i da ih ne govori nikome, pa čak ni životinjama. Rekla je da su se slučajevi o kojima su svjedočili svjedoci zaista dogodili, ali da su svjedoci krivo utvrdili što je ona i na koji način govorila o tužiocima.
 
Tu je, međutim, stala i nije željela dalje iznositi svoju odbranu, odnosno odgovarati ni na čija pitanja, pa tako ni na pitanja svog advokata.