Ovako za B92.net počinje priču o Aleksandru Berčeku jedan od najznačajnijih jugoslovenskih reditelja Đorđe Kadijević.

Aleksandar Berček rođen je na današnji dan, 4. septembra 1950.

Kadijević je kao reditelj sa Berčekom između ostalog radio dramu "Karađorđeva smrt" i seriju "Vuk Karadžić", za koju mnogi danas smatraju da je najbolja istorijska serija snimana kod nas.

O tome kako je pao izbor na to da baš Berček igra Miloša Obrenovića, Kadijevič kaže:

“Miloš i Berček zaista liče, ali glavni povod da uzmem njega za ovu ulogu je to što sam i ranije radio sa Berčekom, tako da sam znao s kim imam posla. Kao reditelj nisam nikada imao potrebu da pričam mnogo o tome šta treba da uradi. On je jednostavno iz teksta, iz kontakta sa mnom, pročitao mene kao što sam ja pročitao njega. Za razliku od drugih dobrih glumaca, kao što je bio Marko Nikolić, kojima sam morao reći šta da rade, Berčeku to nisam morao. Moje je bilo da mu samo ispričam mizanscen. Gdje da dođe, gdje da stane... Ali nije bilo potrebe da ja ulazim u dublju analizu karaktera. To je bilo izlišno, jer sam bio siguran da je on to razumio."

Priča kako su ga kolege upozoravale da ne uzima Berčeka jer je težak za saradnju.

"Mene su upozoravale uvažene kolege na Berčeka. Govorili su mi da ga ne uzimam, da je težak, da može da pobijesni i da napusti snimanje. Međutim, on je kod mene bio kao pamuk. Nikada nismo imali nikakav konflikt, naprotiv, imali smo srdačno prijateljstvo koje traje do današnjeg dana", priča Kadijević.

Ističe da je Berček bio Miloš, više nego sam Miloš.

"Za mene je rad sa njim bio ogroman doživljaj. Umio sam da ga posmatram sa neke strane koja nije imala veze sa filmom. Bio sam fasciniran činjenicom da vidim jednog genijalnog i izuzetnog čovjeka, čovjeka kakav se rijetko sreće. Znate i iz iskustva da smo mi okruženi masom mediokriteta, dosadnih, praznjikavih ljudi. I onda kada sretnete takvog jednog čovjeka koji vam osvjetli životni prostor, onda ste zaista fascinirani", priča Kadijević.

Reditelj se prisjetio kako je to izgledalo kada su išli na televiziju da razgovaraju o honororu za seriju "Vuk Karadžić".

"Berček mi je još u hodniku rekao da će on sa njima da se cjenjka, da će prijetiti da neće igrati. Ali mi je i rekao da ja ništa ne brinem jer će je on svakako odigrati Miloša. I ja sjedim tako sa mojim glumcem ispred urenika, a Berček počinje svoju igru. I sve to traje dok ne dođe do nekog kompromisnog rješenja. A ja sam bio miran, i samo sam dodao da tu ulogu niko drugi ne može igrati sem Berčeka", prisetio se Kadijević.

Govoreći o kultnoj seriji, u kojoj su bila najveća imena ondašnje jugoslovenske glumačke scene, Kadijević priča o umjetničkom rivalitetu dva glavna glumca.

"Miki Manojlović je u vrijeme snimanja serije bio veća zvijezda od Berčeka. I igrao je Vuka Karadžića sjajno. Ali je vrlo brzo primjetio kako igra Berček. I onda se cijela ogromna ekipa od preko 100 ljudi, koju sam četiri godine vodio po Evropi dok smo snimali, podijelila na dva tabora - na berčekovce i na manojlovićevce. Ali većina prekaljenih, iskusnih ljudi, koji su radili sa mnom mi je bez ustezanja rekla da Berček prevazilazi Manojlovića. Rekli su mi da Miki igra sjajno, ali da Berček igra genijalno", kaže Kadijević.

Napominje i to da koga mama nije rodila kao umjetnika i stvaraoca, ne može postati umjetnik.

"Berček je bogomdan glumac. Mi nemamo tumačenje za prisustvo stvaralačkog duha kod ljudi koji prave čuda u umjetnosti. To ne može niko da objasni. To je potpuno iracionalno, čak na neki način mistično, religijsko. Berček ima neki duh koji drugi ljudi nemaju, onaj najuzvišeniji koji može da se zamisli, ali i sposobnost da taj duh plasira tako da on pređe na drugoga. To je ono idelano, to je ono čudo. U pravom smislu riječi Berček je čudo. A to čudo vam može biti podareno samo od Gospoda", ističe Kadijević.

Berček je, kako kaže, imao mogućnost da uradi ono što je najteže na filmu - da lako premosti pauze koje nastaju između dva kadra i da nastavi da igra kao da pauze nije ni bilo.

"To je fantastično. Uvijek sam bio siguran da će, onog trenutka kad počne da zuji kamera, Berček uvijek uraditi više nego što ja očekujem. Znate li vi kolika je to radost, koliko to znači", kaže Kadijević i otkriva detalj iz serije koji malo ko zna:

"U sceni u kojoj Toma Vučić-Perišič donosi odrubljenu Karađorđevu glavu, i kada Miloš sve istjera iz prostorije, glava stoji uvijena u platno na stolu. I on gleda tu glavu, prilazi stolu i iz torbe vadi Karađorđeve lične stvari, brijač, čuturu, orden, sve dok u jednom momentu ne izvuče Karađorđevu zastavu. Onu istu pod kojom je on ratovao. I odjednom Berček počinje da plače i da ljubi tu zastavu. A to mu ja nisam rekao, to ne piše u scenariju. On plače, suze su prave. I on plače sa tom zastavom, plačem ja, plače i cijela ekipa. A onda Berček odmota Karađorđevu glavu, vidi mrtvog vožda, počne da ide unazad, dolazi do zida i tada uradi nešto što mu takođe nisam rekao - padne na kolena. Znate li vi kako je to podiglo scenu. Koliko je to objasnilo Miloša. Znam da su akademici koji su bili moji konsultanti u seriji rekli da je ovo najveća odbrana Miloša koja je ikada učinjena u istoriji naše kulture."

Ta scena je, kako napominje, nezaboravna i jedna od najjačih u cijeloj seriji.

"To su veliki trenuci, to je ono po čemu Berček nadmašuje sve glumce sa kojima sam snimao, a ja sam, bez lažne skromnosti, snimao sa svim jugoslovenskim glumcima koji su nešto značili. E to je razlika između odličnog i velikog glumca. Vi od odličnog glumca dobijete ono što tražite, a od velikog dobijete više. Takva glumačka čuda kakva sam vidio kod Berčeka, nisam vidio ni kod jednog drugog glumca", zaključio je reditelj Đorđe Kadijević u razgovoru za B92. net.