Prodaja pomenutih voštanih svijeća je ponovo aktuelna na društvenim mrežama i što je najveći problem, postoje zainteresovani.

Kada se pojavila ova tehnika koja tvrdi da vrelina i vosak stvaraju vakum koji povlači nečistoće iz ušnog kanala, što se i demonstriralno otvaranjem upotrebljene svijeće, ljudi su prosto poludjeli za tim.

Međutim, dok se u Americi Agencija za hranu i lijekove uključila u svu priču i izdala preporuku da se tako nešto ne koristi, naši ljudi su i dalje skloni vjerovanju da tehnika pomaže.

"Nije dovoljno da izvuče vosak. Potencijalne opasnosti su da možete spaliti ušne bubnjiće, a takve opekotine ne zarastaju same. Čitava stvar je potpuno izmišljena. To je lažno reklamiranje. Ostatke koje dobijete iz svijeće je vosak koji se topio i potencionlno je opasno", kaže dr Jenifer Derebery sa Instituta za uho.

Eksperiment je uradio i doktor Klif Olson koji je čitav postupak demonstrirao na videu.

On je u nekoliko primjera demonstrirao na osobi koju je pregledao, da u dva puta korišćenja svijeće pronašao je dosta nakupina u svijeći koje nalikuju vosku iz uha. Međutim, uporedo je koristio svijeću povezanu sa bocom i pronađeo takođe nakupine voska.

Ipak, sadržaj voska u pregledanom uhu je ostao nepromijenjen nakon dvije "terapije". Ne samo to, nego je prilikom demonstracije paljenja svijeće povezane sa bocom primijetio nakupine teškog tima od svijeće za koje sumnja da završe u ušnom kanalu.

Postojale su dvije teorije upotrebe ove tehniče čišćenja uha - Prva koja tvrdi da upotrebom svijeće se izvlači vosak iz uha, a druga da svijeća ne izvlači vozak, nego samo pomaže da se on otopi i da izađe iz uha tokom nekoliko sljedećih dana.

Studija koja je testirala prvu teoriju (Seely, 1996) stvaranjem umjetnog slušnog kanala i mjerenjem pritiska koji nastaje u slušnom kanalu korištenjem uređaja timpanometra pokazala je da se tokom te terapije ne stvara nikakav negativan pritisak, odnosno vakum. Takođe je utvrđeno da se tokom postupka na umjetnom bubnjiću stvorila naslaga praha. Kad je prah analiziran korištenjem plinske kromatografije i masene spektrometrije, utvrđeno je da sadrži brojne alkane koji se nalaze u voštanoj svijeći, ali ne i u cerumenu uha.

Eksperiment proveden u Kanadi u kojem je ispitana druga teorija, mjerio je temperaturu vazduha 10 mm od baze goruće svijeće. Najviša postignuta temperatura bila je 22 stepena Celzijeva, što je znatno niže od temperature tijela.

Mali klinički eksperiment potvrdio je rezultate tih istraživanja. Svijeće za uši stavljeni su u oba uha, polovina s voskom, polovina bez. Prije i poslije stavljanja svijeće u uši napravljene su posebnim uređajem fotografije unutrašnjosti uha. Te fotografije su pokazale da se svijećama ne uklanja nikakav vosak iz ušiju u kojima se nalazi stvrdnut vosak, i da je kao posljedica svijeća nastala naslaga voska u ušima koje su bile bez voska.