Postoji nekoliko načina za otkrivanje novih virusa koji bi mogli predstavljati opasnost za naše zdravlje. Praćenje bolesti u životinja, na primjer, moglo bi nas pripremiti na viruse koji mogu preći sa životinja na ljude, piše "Science Alert".

Nažalost, to podsjeća na traženje igle u plastu sijena. Neće svi životinjski patogeni zaraziti ljude.

Istraživači sa Univerziteta Jejl razvili su novi test, u kojem bi bris nosa mogao prikazati prisustvo nepoznate opasnosti koja se pojavljuje u populaciji, bez da direktno detektuje sam virus.

Inicijalni testovi pokazuju da bi se moglo raditi o brzom i efikasnom načinu da se pronađu sakriveni virusi koje bismo inače mogli previdjeti.

"Iako bi testiranje životinjskih ili ljudskih uzoraka moglo identifikovati nepoznate viruse, ovaj pristup ne identifikuje viruse koji mogu izazvati bolest u ljudi", pišu istraživači.

"Traženje neobjašnjenih zaraza fokusirano je na ljudske patogene, ali viruse u nastanku moglo bi otkriti prekasno – nakon što epidemija već krene", dodaju oni.

Nova studija razrađuje prethodna istraživanja tima, u kojima su posmatrali anomalije u rezultatima testova brisa nosa koji su već uzeti pacijentima za koje se sumnjalo da imaju neke respiratorne infekcije.

Tipični testovi brisa nosa otkrivaju oko 10-15 poznatih virusa, ali ranija istraživanja pokazala su da u nekim slučajevima još uvijek postoje dokazi da se tijelo bori protiv zaraze, iako nijedan virus nije otkriven testom.

Konkretno, mogli su se otkriti visoki nivoi antiviralnog proteina imena CXCL10 koji stvara ovojnica u nosu.

U novoj studiji istraživači su temeljno genetski sekvencirali stare uzorke brisa nosa (kojima se otkrio taj protein), i našli prisustvo rijetkog virusa influence, naziva influenca C. Istim procesom tim je pronašao četiri slučaja Kovida koje originalni test nije prepoznao.

Tipična bolnica svake sedmice obavlja stotine briseva nosa kojima se neće prepoznati nijedan virus, ali prisustvo proteina CXCL10 mogla bi značiti da je tijelo osjetilo prisustvo virusa, što znači da se taj bris mora temeljnije testirati.

Drugim riječima, čak i ako uzorci ne prikažu prisustvo virusa, reakcija ljudskog tijela može nas upozoriti na nove varijante koje još nisu zabilježene. Mnogi virusi koji u nastanku mogli bi na ovaj način biti otkriveni, kažu istraživači.

To znači da bi traženje proteina CXCL10 moglo izolovati one uzorke koje treba dalje testirati u potrazi za nepoznatim virusima. Tačnost ne bi bila stopostotna, ali efikasnost u potrazi za novim zarazama bila bi znatno poboljšana.

"Ovaj pristup oslanja se na to da imunološki sistem prepoznaje značajke koje dijele mnogi virusi i prema tome ne zahtijeva nikakvo prethodno znanje o patogenu", pišu istraživači.

Buduća istraživanja mogla bi se fokusirati na druge proteine koji imaju istu povezanost, kao i na to kako bi bakterije u nosu mogle upućivati na prisustvo virusa.

"Pronalaženje opasnog novog virusa je kao traženje igle u plastu sijena", kaže imunobiolog Elen Foksman, iz Jejl škole medicine u američkoj državi Konektikat.

"Pronašli smo način da značajno smanjimo plast", zaključuje ona.