To se, srećom, veoma rijetko dešava, a Dona Pener jedna je od osoba koja je preživjela ovo iskustvo i sve opisala detaljno.

Ova Kanađanka je podvrgnuta operaciji stomaka, prilikom koje je ljekari trebalo da utvrde uzrok abdominalnih bolova koje osjeća.

"Sjećam se medicinske sestre koja me vozi u kolicima i kaže: 'Ne brini, dobro ćemo brinuti o tebi'", počinje Dona priču.

Nakon što su je odvezli u operacionu salu, stavili su joj masku na lice i rekli joj da duboko udahne, kako bi je anestezija uspavala. Međutim, ova žena se probudila deset minuta kasnije.

"Sjećam se da sam osjetila da mi brišu stomak nečim i pomislila sam: 'Pa dobro, vjerovatno čiste poslije operacije'", priča ona.

Međutim, njena noćna mora je tada tek počela, piše "Mondo.rs".

"Sljedeće što sam čula je glas hiruruga koji traži skalpel. Osjetila sam kada je napravio prvi rez na mom stomaku", kaže Dona, koja je bila budna, ali nije mogla da se pomjeri niti progovori jer joj je uz opštu anesteziju dat i paralitik.

"Osjećala sam sve, sve. Bol je bio apsolutno užasan. Željela sam da vrištim, pokušala sam da vrištim", sjeća se ova žena, čija je agonija trajala 90 minuta.

"Bilo je ekstremno traumatično. A bol, znate, to je 90 minuta čiste torture", priča ova žena.

"Nisam mogla da pomijeram oči, pokušala sam da plačem, kako bi vidjeli suze. Sve vrijeme sam mislila da umirem, toliko je bilo bolno", dodaje ona.

Penerova kaže da je bukvalno počela da se guši, te da je čula medicinsku sestru pored koja je govorila:

"Diši, Dona, diši".

Sa ove distance, više od deceniju nakon ovog užasnog događaja, ova žena smatra da je "bila izvan svog tijela".

"Napustila sam svoje tijelo. I dalje sam mogla da čujem šta se dešava u sobi, ali nisam čula jasno. To je zvučalo kao neka udaljena buka".

Dona kaže da je osjetila i nekakvo umirujuće prisustvo, te da se molila i da u tom trenutku nije osjećala strah. Ubrzo se, kako kaže, vratila u svoje tijelo, a onda je prošlo paralitičko dejstvo lijekova, nakon čega je hirurg došao da je obiđe, pa mu je ispričala sve o svom iskustvu.

Da ni ljekarima nije svejedno kada shvate da je pacijent zapravo bio budan tokom operacije, dokaz je dr Taj Balard.

To se desilo jednoj njenoj pacijentkinji, kada su nakon 40 minuta operisanja shvatili da joj nije data adekvatna količina anestezije, te da je žena osjećala bolove tokom jednog od najbolnijih dijelova zahvata.

Balard kaže da ju je to promijenilo, te da je nakon toga preispitivala cijelu svoju karijeru, a zatim je počela da obučava druge kako bi podigla svijest o intraoperativnoj svijesti, odnosno buđenju tokom anestezije.

Istraživanja su pokazala da jedan do dva od 1.000 pacijenata barem djelimično bude budno tokom operacije, što ne bi trebalo da se dešava.