"Postoje ljudi koji imaju zaista teži oblik ovog sindroma, neki čak leže kući kao biljke, osetljivi su na svetlost, smeta im zvuk i nemaju snage, iscrpljeni su. Kovid je dosta jači i brže dovede do stanja hroničnog umora", dodaje Ignjatovićeva.

Ovo relativno mlado udruženje je ove godine postalo članica međunarodne asocijacije evropskih udruženja pacijenata sa sindromom hroničnog umora, trenutno imaju planove da održavaju vebinare na području Balkana u saradnji sa udruženjima iz regiona.

"Cilj nam je da edukujemo javnost o samoj bolesti i problemima, sa kojima se ljudi susreću koji su oboleli od ovog sondroma", rekla je Ignjatovićeva.

U Srbiji, za sada nije bilo istraživanja i statistike o oboljelima od hroničnog umora, međutim, usljed posljedica kovida mnogi ljudi se javaljaju sa ovim simtpomima.

Postoji prostora da se o ovom oboljenju sada dodatno razmatra i da se na njemu radi, takođe i na registraciji pacijenata sa ovim sindromom.

Ljudi u svijetu imaju obično problema da se sama bolest ozbiljno shvati, za nju postoji šifra G93.3 i medicinski naziv encefalomijelitis, ali bolest su zabilježili kao "sindrom hroničnog umora" a Ignjatovićeva kaže da ga ljekari nekako ne priznaju.

Jedino što sada dodatno otežava ovim pacijentima jeste preokupiranost medicinskih kapaciteta kovidom, jer zbog njega, oni trenutno ne mogu da idu na redovne onkološke preglede.

Udruženje se svakako trudi za sve svoje članove, pa je omogućilo i besplatnu grupu podrške sa psihoterapeutom, a imaju saradnju sa Hrvatskim i Slovenačkim udruženjem.

Ostaje, na kraju, informacija da sve više u svijetu, jako veliki broj ljudi svakodnevno shvata da pati od ove bolesti, iako su uglavnom žene srednjih godina podložne ovom sindromu, obolijevaju i tinejdžeri, sagovornica je međutim zaključila da je rješenje za sve ovo, konstantan rad na preventivi, prenosi B92.