Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske Milorad Kojić, rekao je za ATV da ova odluka nije iznenađujuća, jer očigledno ne žele da prikažu ko je počeo sukobe na tom području i ko su bile prve žrtve ratnog zločina.

"Potpuno nevjerovatna, ali rekao bih ali ne iznenađujuća odluka, kada je u pitanju pravosuđe na nivou BiH. Posebno iz razloga što se tu radi o Prijedoru, jer oni jednostavno ne žele da prikažu ko je na tom području započeo sukobe i ko su bile prve žrtve ratnog zločina"

Tužilaštvo je navelo, da je prikupljen veliki broj dokumenata i saslušan veliki broj osoba, ali da rezultati provedenih analiza nesporno ukazuju da nema osnova sumnje, jer nema dokaza da se zaista desio ratni zločin.

"Postoji obimna dokumentacija koja govori na koji način je izvršen napad, kako su zarobljavani i ubijani ti ljudi i zaista je nevjerovatno da Tužilaštvo BiH još navede da je pored obimnog dokaznog materijala i ispitivanja svjedoka, donijelo Naredbu o nesprovođenju istrage o ratnom zločinu u Prijedoru. To je zaista, ono što jeste nastavak politika koje je vodio Haški tribunal, a poslije njih pravosuđe na nivou BiH. Volio bih da čujem od Tužilaštva BiH ako to nije ratni zločin, onda koji karakter ubistva na području Prijedora imaju", dodao je Kojić.

Posjećamo, nekadašnji Centar javne bezbjednosti Banjaluka podnio je 28. septembra 2010. godine izvještaj za napad na Prijedor protiv Asima Muksića, Kemala Alagića, Јasmina Blaževića, Ferida Delkića, Halima Mešića, Edina Čajića, Merima Čauševića, Slavka Epimovića, Suada Karagića, Izeta Mešića i Nedžada Babića zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivična djela "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva", "Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika" i krivično djelo "Organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na činjenje krivičpnih djela genocida, zločina protvi čovječnosti i ratnih zločina".

Izvještaj je teretio Muhića, Alagića, Ećimovića, Mešića i Karagića da su ppanirali, pokrenuli, naredili, učinili i podstrekivali činjenje krivičnih djela ratog zločina nad civilnim stanovništvom, naseljima, pripadnicima Vojske Republike Srpske i licima zaštićenim međunarodnim pravom.

Krivična djela izvršena su na štetu 39 lica srpske nacionalnosti -20 pripadnika Vojske Republike Srpske (osam ubijeno, osam ranjeno, a četiri zarobljena) i 19 civila (šest civila ubijeno, a 13 ranjeno).

Zanimljivo je da je u tadašnjem izvještaju među brojnom dokumentacijom i izjavama svjedoka o svim ubijanjima i zarobljavanju vojnika i civila tog 30-og maja između ostalog zadokumentovan i napad na policijsku stanicu i napad na vozilo saniteta, što dodatno pokazuje apsurdnost obrazloženja Tužilaštva BiH, koje je tek 11 godina analiziralo dostavljenu dokumentaciju.