“Ako bismo uskratili neke podatke u javnoj verziji ovog registra, onda bismo mogli doći u situaciju koja bi još manje bila praktična. Ukoliko samo napišemo ime i prezime, recimo, bez navođenja matičnog broja koji je jedinstven ili čak navođenje imena i prezimena uz proširenje kroz datum rođenja, vrlo je moguće da se može desiti da postoje dvije osobe“, kaže ministar pravde Republike Srpske Miloš Bukejlović.

Nadzor nad ovim licima mora da bude pojačan. Ne smije biti dozvoljeno da budu zaposleni u institucijama gdje borave djeca, poruka je sa sjednice. Da je zakon dobar i da će u značajnoj mjeri zaštititi djecu od svih vrsta zloupotreba, poruka je većine poslanika. Njihovi stavovi su se razilazili većinom po pitanju: javan registar ili ne.

“Moje lično mišljenje je da ovaj registar treba da bude javan, da svi znamo koja su to lica“, kaže šef Kluba DEMOS-a u Narodnoj skupštini Srpske Spomenka Stevanović.

"Društvo bi linčovalo takve osobe. Ne kažem da imam samilosti prema njima, ali ipak se radi ovdje o ozbiljnom oboljenju i možda bi bio jedan dobar prijedlog da se upravo ovaj registar iskoristi u humanije svrhe, a to je da se uspostavi obaveza da se ove osobe liječe“, rekla je poslanik liste “Za pravdu i red” Zagorka Grahovac.

“Javnost podataka ovih može da napravi neku vrstu osvetničkog pohoda ljudi, najčešće roditelja čija su djeca proživjela takve vrste trauma, pa da onda imamo situaciju ako je pedofil koji je zlostavljao dijete osuđen da leži u zatvoru, a neko ima spisak ljudi, može vrlo lako da dođe do osvetničkog pohoda“, rekao je šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Srpske Igor Žunić.

Prijedlogom ovog zakona propisuje se da se podaci iz registra mogu dati organima i organizacijama, ustanovama i institucijama i udruženjima koja obavljaju poslove iz svoje nadležnosti ostvaruju neposredni kontakt sa djecom ako za to postoji opravdani interes.