Na groblju u Bratuncu i na srpskim stratištima Biljača i Sase danas je odata počast za 69 srpskih civila i vojnika, koje su na Petrovdan 1992. godine ubile muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića.
Kod spomenika i kosturnice u Zalazju kod Srebrenice služen je parastos za ubijene na Petrovdan 1992. godine, ali i sve ostale srpske civile i borce iz ove opštine poginule u Odbrambeno-otadžbinskom ratu
Nastavljajući sistematsko plansko etničko čišćenje srpskih prostora započeto u aprilu, muslimanske snage iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, 12. jula 1992. upale su u više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini ubijajući, pljačkajući i paleći sve pred sobom.
Staka Cvetinović i ovog 12. jula zapalila je svijeće na vojničkom groblju u Bratuncu. Uspomene i bol, to je sve što joj je ostalo otkako je, prije 31 godinu, ostala bez supruga i nekoliko rođaka.
Ništa manje, kaže Staka, ne boli i nepravda.
"Nikad niko, nikad nas ništa niko niej ni pitao nit je kad odgovarao. Niti će kad, sigurno. 20 godina im nismo našli kosti i poslije toga ništa. Ma ništa, nema nama ništa, zato što smo mi Srbi. Niko ništa ne reaguje. Svake godine dajemo izjavu, ali svake godine je isto. Ništa!", kaže Staka.
Petrovdasnkih dana u Zalazju sa bolom se prisjeća i Milanka Vasiljević. Tih dana ostala je udovica i bez brojnih članova familije.
"Djever mi je poginuo taj dan. Muž mi je bio ostao ranjen, tad je ostao. Poslije 20 godina smo tek našli njegove posmrtne ostatke. Jeste isto nam je, bol ne prestaje, sjećanja. Ništa nemamo to je to", govori s bolom u glasu Milanka.
Srbi se u selima oko Srebrenice i Bratunca, ovih dana pale svijeće i odaju počast za 69 poginulih i 22 zarobljena pa ubijena Srbina na Petrovdan 1992. godine.
Porodice poginulih kažu - prolazi već 31. Petrovdan, a pravde za ubijene Srbe nema.
Za ove, kao i za mnoge druge masovne zločine počinjene nad Srbima iz Srebrenice i srednjeg Podrinja još nisu odgovarili svi počionci.
