“Naravno da je bilo logično. To je jedan najniži, rekao bih, moralni nivo odgovornosti ljudi koji su doveli SDS u takvo stanje. Ono što mi se ne sviđa kada su podnosili tu kolektivnu ostavku, nije tu bilo nikakve ni zabrinutosti ni za neke svijesti o ozbiljnom problemu. Vidim da su bili dobro raspoloženi”, smatra Dragomir Vuković, sociolog i univerzitetski professor.

Razloga za raspoloženje najviše bi mogao da ima Milan Miličević. To ime mnogi vide na čelu stranke. Unutrastranački izbori trebalo bi da se održe tek na proljeće. Stvari bi ubrzalo to, da je predsjeništvo stranke juče podnijelo neopozivu ostavku. 

“Sasvim je logično nakon lošeg izbornog rezultata ponuditi ostavke svom članstvu. I o tome kako će SDS ići dalje, naravno, moraju odlučivati samo članovi te partije. Što se mene lično tiče, mislim da je manevarski prostor SDS na politčkom tržištu Republike Srpske u tome što je njihov kapital u tome što se njihovo ni prethodno rukovodstvo nije sastalo sa Kristijanom Šmitom”, izjavio je Danijel Simić, predsjednik UG Frontal.

Manevarskog prostora SDS-ovci imaju sve manje. Nikad veći izborni poraz prelomni je trenutak za, još uvijek, najveću opozicionu stranku u Srpskoj. 

 “Sasvim razumno, trezveno smo sagledali ovu situaciju. Ja mislim da SDS čak i kada gubi iz ovog treba da izvuče najviše. I da neke stvari u budućnosti budu bolje”, izjavio je Mirko Šarović, predsjednik SDS-a u ostavci.

A to bolje, u Srpskoj demokratskoj stranci čekaju već dugo. Od stranke koje je stvarala Republiku Srpsku do danas, nije mnogo toga ostalo. 

Od veličanstvenih pobjeda, do gubitaka i poraza. Taj put od vrha do dna prošla je Srpska demokratska stranka. Konfete je zamijenilo blato iz kojeg se najveća opoziciona stranaka vadi i danas. I dalje bezuspješno.