Kolumnu prenosimo u cijelosti:

Ni hrvatski predstavnici ne upućuju takve poruke. Međutim, situacija u političkom Sarajevu je drugačija. Poruke koje uključuju ratne opcije, upotrebu oružja i nasilje, postale su čest dio političkog vokabulara prvenstveno Bakira Izetbegovića i drugih političara iz SDA i DF.

Sjetimo se samo Bakirovih izjava o namjenskoj industriji za "ne daj Bože", izjava o prebrojavanju, ratu kao odgovoru na političke ciljeve Republike Srpske.

Tako nam je mogućnost oružanog sukoba i oružane borbe i nasilja na mala vrata postala dio redovne retorike vodećih bošnjačkih političara, ali i jednog dijela sarajevskih novinara, analitičara.

Na sve te izjave iz Republike Srpspke ipak nikad nije odgovoreno recipročnom ratobornom retorikom, nego pozivanjem na mirna rješenja svih političkih problema u BiH, poruke kojima se takva retorika osuđuje, porukama kako mir nema alternativu i kako nijedan politički cilj nije vrijedan ljudskih života.

Međutim, i pored toga, takva retorika iz političkog Sarajeva se nastavila i nastavlja, bez adekvatne osude javnosti u Sarajevu, ali i garanata Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Taj izostanak adekvatne reakcije garanata Dejtona na ove eskalirajuće i radikalizirajuće izjave ili vrlo blage osude uz pokušaje relativizacije i izjednačavanja odgovornosti bez ikakvog osnova, doprinijele su i doprinose prelasku na novu stepenicu radikalizacije u bošnjačkom političkom korpusu, posebno nakon izvjesnog odstranjivanja SDA i DF iz vlasti.

Radikalizacija Bošnjaka je poprimila novu vjersku dimenziju izjavama reisa Kavazovića, koji se prvo pridružio i opravdao pozive na prebrojavanje prije nekoliko mjeseci, opravdavajući Izetbegovićeve izjave, a zatim zbog izostanka adekvatne reakcije garanata Dejtona, reis je dodatno radikalizovao svoju retoriku, govoreći o tobož ugroženosti Bošnjaka, imama i muslimana u BiH, da bi to začinio zadnjom izjavom o oružanoj odbrani BiH.

Za razliku od izjava političara ova izjava reisa, koja dolazi od vjerskog lidera muslimana u BiH, ima posebnu težinu i nosi posebnu opasnost, jer je zasnovana na vjerskom autoritetu koji reis uživa medju sviim muslimanima u BiH.

Reis nije nikakav političar, nije politički ili nacionlani lider nego lider jedne vjerske zajednice pa nije ni pozvan da govori o odbrani države, institucija, nego lider muslimana u BiH, pa se njegov poziv na rješavanje problema u BiH oružjem može, od vjernika muslimana, shvatiti i kao poziv od Boga/Allaha na oružanu borbu, što po svim parametrima ima katakteristiku potencijalnog poziva na džihad.

Ovo ukazuje na izuzetnu opasnost ovakve retorike reisa Kavazovića, koja u BiH kao konfiktnom društvu može imati užasne posljedice.

Tu postaje nebitan motiv koji rukovodi reisa Kavazovića da izgovara tako opasne riječi sa takvim autoritetom vjerskog vođe muslimana u BiH. Postaje nebitno da li je motiv samo pomoć SDA u ostanku na vlasti ili nešto drugo, jer takva retorika nužno proizvodi posljedice nezavisno od svojih motiva i lako može doći u fazu kada se više pojedinci i grupe ne mogu iskontrolisati.

Ovakve riječi vjerskog autoriteta i lidera svih muslimana u BiH od pojedinaca mogu biti shvaćene kao poziv na nasilje kao Bogu ugodno djelo ili čak vjersku obavezu, nakon riječi muslimanskog vjerskog lidera.

Značaj ovakve retorike reisa ne smije se zato nimalo potcijeniti, jer u sebi nosi ogromnu opasnost, upravo zbog autoriteta vjerskog lidera koji ih izgovara.

Svi u BiH i svi garanti Dejtona moraju biti svjesni izuzetne opasnosti koju poprima radikalizacija Bošnjaka na priči o ugroženosti, ugnjetavanju, aparthejdu, jer su svi radikalni islamistički pokreti nastali i djelovali upravo sa tom političko-vjerskom porukom u pozadini.

Zato je krajnje vrijeme da garanti Dejtona i svi u BiH, nevezano koje su vjere ili nacije shvate opasnost ovakve retorike i da se taj trend radikalizacije zaustavlja dok je vrijeme i dok još može.

U suprotnom, ako se ovo nastavi, ako radikalna retorika postane uobičajena i bez adekvatnih osuda svih, svi zajedno doćemo u fazu, kada ćemo se morati boriti sa njenim posljedicama.