"Ono što nam treba nije volja da vjerujemo, već želja da otkrijemo" – ova izreka Bertnarda Rasela, britanskog filozofa, itekako je primjenjiva na ovu situaciju oko imovine.
- Kako? Pa, u drugom entitetu vjeruju da je imovina Republike Srpske imovina BiH, a ustvari, treba samo malo volje da se pročita Ustav u kome jasno piše šta su nadležnosti BiH. Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, koji je stvorio ovakvu nefunkcionalnu i zbrkanu državnu zajednicu jasno i nedvosmisleno kaže šta su joj nadležnosti. A to imovina nije.
Sad se opet vraćamo na onu Raselovu da nam nije potrebna volja da u nešto vjerujemo već želja da otkrijemo – ne vjerujte samo zato što vam odgovara da vjerujete kako je imovina Republike Srpske imovina BiH, već imajte želje da pročitate Ustav u kome piše da nije.
E sad, ako i dalje nešto nije jasno, pa se odigra na kartu Ustavnog suda kome se u političkom Sarajevu stalno žale na odluke koje se donesu u Republici Srpskoj, pa i one o imovini, evo i za tu varijantu jednog podsjetnika. I to vrlo važnog.
Da ne bi ni tu bilo neke zabune kao kod Ustava, dobro poslušajte izjavu Mate Tadića, bivšeg predsjednika Ustavnog suda BiH.
"Čini mi se da pravilno ne iščitavaju naše odluke. Ustavni sud nije rekao da ne mogu entiteti biti vlasnici, da mora biti vlasnik isključivo BiH. Ustavni sud je u svojim odlukama problematizovao određena pitanja koja se tiču vlasništva i rekao da to treba urediti na nivou države jednim okvirnim zakonom. Sukcesor iza bivše Jugoslavije nije Federacija, nije Republika Srpska, nego država. Da li će ona reći da se to sve knjiži na Republiku Srpsku ili Federaciju, to nije naš problem niti naše pitanje. Ona treba okvirno to da riješi i izda uputstva, tj. zauzume stajalište u tom zakonu kako će se entiteti dalje ponašati", rekao je Mate Tadić, bivši predsjednik Ustavnog suda BiH.
Ova izjava je, između ostalog, jasna poruka i dokaz da BiH nema svoju imovinu jer da ima Ustavni sud bi to jasno i rekao.
A nije to rekao zato što u Ustavu to ne piše. Pa valjda u Ustavnom sudu znaju da tumače Ustav, ustvari, ne treba tu ništa ni tumačiti, samo pročitati.
Da ne bude zabune ni oko Kristijana Šmita. Njemački turista svojom nametnutom odlukom ništa više nije uradio. Samo je rekao da, po njemu, Republika Srpska nema pravo da sama odluči o tom pitanju.
A s obzirom na to da ga Republika Srpska ne priznaje za to za šta on sebe smatra, kao ni nekoliko članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija koje mu nisu dale mandat, Zakon o nepokretnoj imovini Republike Srpske koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti danas je i stupio na snagu. Valja pojasniti i da BiH nema zakon o imovini.
- Zašto? Pa nema je, zato nema ni tog zakona. Postoji zakon o privremenoj zabrani raspolaganja džravnom imovinom BiH koga je nametnuo Pedi Ešdaun u martu 2005.
Da ne bude zabune o tome kako se sad pominje neka državna imovina, riječ je o nepokretnoj imovini koja je pripala BiH na osnovu sukcesije nakon raspada bivše Jugoslavije na osnovu međunarodnog sporazuma i to je imovina na kojoj je pravo raspolaganja imala BiH do 1991. Ešdaunova zabrana je i dalje na snazi, evo i zbog čega.
Dakle, trebalo je još 2006. riješiti to u institucijama, pošto nije, nema zakona o imovini BiH ni danas, nema imovine BiH i još jedan podsjetnik, to jasno piše u Ustavu.
Vlastima Republike Srpske su te stvari jasne. Odavno se pozvaju na Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, koji je i Ustav BiH. Imovina pripada entitetima i tu nema dileme.
