Lukić je za Srnu rekao da je Ustav Republike srpskog naroda BiH od 28. februara 1992. godine, danas Republike Srpske, iznudila Evropska zajednica ostvarujući svoje namjere za razbijanjem SFR Јugoslavije.

- Iznudili su ga ondašnja Evropska zajednica, te Hrvati i Muslimani u BiH, a posredno i ondašnja Socijalistička Republika Hrvatska. Kada kažem Hrvati i Muslimani u BiH, onda to mislim bukvalno, a ne samo na njihovo političko vođstvo, oličeno u HDZ-u i SDA. Da je to tako pokazao je i fantomski referendum o nezavisnosti BiH - pojasnio je Lukić.

On je dodao da je Evropska komisija djelovala putem ad hok Arbitražne komisije za Јugoslaviju, a koja je djelovala u okviru Mirovne konferencije o Јugoslaviji.

Lukić je podsjetio da je Arbitražna komisija protivno ondašnjem Ustavu SFR Јugoslavije i usvojenim načelima međunarodnog prava samovoljno konstatovala da je u toku proces "raspadanja" ili "disolucije" SFR Јugoslavije, iako to nije bio njen mandat.

Potom je Arbitražna komisija, naveo je Lukić, protivno Ustavu ondašnje Socijalističke Republike BiH, dajući mišljenje broj četiri, propisala da se nezavisnost i samostalnost jugoslovenske federalne jedinice BiH može postići putem referenduma.

- Time je ova arbitražna komisija, sastavljena od predsjednika pet ustavnih sudova određenih država članica Evropske zajednice, ukinula Ustav Socijalističke Republike BiH, a time i njegovo osnovno načelo o konstitutivnosti Srba, Hrvata i Muslimana - rekao je Lukić povodom 31 godiine od donošenja Ustava Republike Srpske.

Lukić je istakao da je Arbitražna komisija na taj način uništila i posljednju šansu za mirno rješenje političke i ustavne krize u BiH i pronalaženje suživota.

Zbog toga je, smatra Lukić, na Komisiji, ali i na Evropskoj zajednici, danas EU, velika istorijska odgovornost za građanski rat koji je uslijedio poslije referenduma o nezavisnosti BiH

Lukić je naglasio da je to bio pokušaj da se od Srba u BiH načini jedna beznačajna, marginalna, potlačena etnička i politička manjina.

- Oni su se zalagali za to da se Srbima oduzme status konstitutivnog i u svemu ravnopravnog naroda sa druga sva konstitutivna naroda u BiH - rekao je Lukić.

On je dodao da su Ustav Republike srpskog naroda BiH iznudili i Hrvati i Muslimani u BiH, te Socijalistička Republika Hrvatska.

Hrvati i Muslimani, dodaje, to su učinili bezobzirnim kršenjem osnovnog načela o konstitutivnosti tri nacije i njihovoj ravnopravnosti na kojima je počivala BiH.

- To su bili temelji na kojima je BiH jedino mogla da počiva. Oni su temelj srušili donošnjem Memoranduma o namjerama i Deklaracije o suverenosti BiH, te podnošenjem zahtjeva Evropskoj zajednici za priznanje državne nezavisnosti BiH - naveo je Lukić.

U takvoj situaciji, dodaje Lukić, Srbi nisu imali drugog izlaza nego da se štite, pošto svi njihovi pokušaji da se nađe razumno državno rješenje za sva tri konstitutivna naroda nisu urodili plodom.

- Arbitražna komisija je svojim mišljenjem broj četiri minirala rad Kutiljerove radne grupe u okviru Mirovne konferencije o Јugoslaviji, čiji je zadatak bio da pronađe prihvatljivo državno rješenje za BiH - rekao je Lukić.

On je naveo da je jedno od sredstava za zaštitu srpskog nacionalnog identiteta, srpskih vitalnih nacionalnih interesa i konstitutivnosti Srba u BiH bilo obrazovanje jedne državno-političke jedinice koja će sve to Srbima u BiH da obezbijedi.

Lukić je istakao da je donošenje i proglašenje Ustava bio završni čin borbe za sve to i da je protekla 31 godina pokazala istorijsku opravdanost tog čina i djela.

- Da nije Republike Srpske, ne bi bilo ni Srba na ovim prostorima, kao što ih danas nema ni u Hrvatskoj, u kojoj se ne smije javno kazati da si Srbin, pravoslavac niti smiješ da upotrebljavaš ćiriličnio pismo. Nas je takva zla sudbina zaobišla samo zato što smo stvorili, odbranili i do danas očuvali Republiku Srpsku - zaključio je Lukić.

Skupština srpskog naroda BiH donijela je Ustav 28. februara 1992. godine koji je jednoglasno usvojen na temeljima Deklaracije o osnivanju i koji je garantovao punu ravnopravnost i jednakost naroda i građana Republike.

Najviši pravni akt Republike Srpske, koji je uz određene amandmane i danas na snazi, donesen je prije izbijanja tragičnih sukoba i jednostranog bošnjačkog i hrvatskog proglašenja nezavisnosti BiH, a nakon referenduma koji je održan 1. marta i na kojem nisu učestvovali Srbi.