"Ovdje su upali krvnički, mučki su pobili narod, odveli su 22 zarobljena civila i vojnika koje su u Srebrenici vilama gvozdenim boli. Kidali su im meso, toliki su krvnici željni srpske krvi. Nažalost, niko do sada za te zločine nije odgovarao", rekao je Milorad Stanojević.

Srbi su uvijek stradali kada nisu imali svoju državu. A svjetski moćnici su spremni samo da slušaju jednu stranu. Plač srpskih majki za srpskom djecom i nejači niko ne čuje, poručio je izaslanik srpskog predsjednika, srpski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin. Oni koji su Srbe ubijali, sada su slobodni ljudi, kaže Vulin.

Više od 3200 ubijenih Srba u Srebrenici, Bratuncu i ostalim opštinama, jasno govore ko je planirao i izveo genocid. Međutim, niko od bošnjačkih predstavnika ne želi da s pokloni srpskim žrtvama, iako potomci tih istih žrtava i poslije svega pokušavaju da sa Bošnjacima pronađu zajednički jezik.

Zločini ne zastarjevaju, a institucije Srpske će nastaviti da rade sve što je u njihovoj moći da se odgovorni kazne, poručeno je u Zalazju. Niko ko je htio da ostane na svom ognjištu tokom rata nije imao šansu za život pred muslimanskim snagama. Upravo zato, trećeg spomenika žrtvama u Zalazju neće biti dok je Srpske i Srbije.

Više od 3200 ubijenih Srba u Srebrenici, Bratuncu i ostalim opštinama, jasno govore ko je planirao i izveo genocid. Međutim, niko od bošnjačkih predstavnika ne želi da s pokloni srpskim žrtvama, iako potomci tih istih žrtava i poslije svega pokušavaju da sa Bošnjacima pronađu zajednički jezik.

Početkom 1992. u Bosni i Hercegovini mnogima su bila puna usta zajedničkog života. Već 1. marta pucali su u rpsk svatove u Sarajevu, a na Petrovdan, a potom i na Nikoljdani i Božić, isti ti ljudi zalazili su u Zalazje i druga srpska sela i ubijali i klali srpske civile. Time su jasno poručili kakav zajednički život žele.