Na ovogodišnji OK Fest, prvi put od osnivanja festivala, stiže nam i Nikola Vranjković, beogradski muzičar čija nas muzika ispunjava više od tri decenije. Svi ljubitelji onoga što on radi moći će ga vidjeti i čuti na Tjentištu, gdje će sa svojim bendom svirati na Main stageu prvog dana festivala, 15. jula.
Vranjković ima dosta prodatih koncerata u posljednje dvije godine, a tako će vjerovatno biti i ove, jer je već održao nekoliko odličnih svirki u Srbiji od početka godine.
Na veliku radost obožavaoca, nakon nekog vremena stiže nam i u BiH, odnosno u Republiku Srpsku, a tim povodom smo porazgovarali s njim. Šta nas očekuje na OK Festu, o novom spotu, da li peca, o live albumu…u nastavku.
1.Prvi put svirate sa svojim bendom na OK festu. Da li je trema veća pred nastup na nekom, za vas, novom festivalu, pred publikom koja Vas možda nije ranije slušala uživo? Šta ste pripremili za ljude koji će doći?
Sviraćemo naš standardan festivalski set bez treme svakako.
2. OK fest je, kao što vjerovatno znate, festival u prirodi, izvan grada. Da li Vam više odgovaraju koncerti na otvorenom pred nekoliko hiljada ljudi ili manje klupske svirke? Ima li uopšte razilke u emociji, energiji?
I jedno i drugo ima svoju lepšu stranu. Leti je svakako lepše svirati na otvorenom.
3. Nedavno ste objavili novi spot za pjesmu „Kad tuga pobedi bes“. Lokacija za snimanje spota je neobična, ali više nego efektna. Kako ste došli na ideju da spot snimate na području sela koje je izronilo iz jezera?
To je ideja Milana Panića, koji je i napravio ovaj spot. Moj poslednji album se zove “biološki minimum”. Te dvije riječi i ovaj put kriju cijelu tajnu.
4. U razgovorima sa medijima isticali ste da volite pecati. Da li to još uvijek radite? Da li ti momenti mira na rijeci imaju ulogu u pisanju pjesama? Da li u spokoju možemo spoznati nemir?
Pecam naravno. To je izgleda jedina stvar koja me stvarno interesuje….rijetko pišem na rijeci. Na rijeci se odvija pravi život. Nema potrebe za pisanjem tamo. Tamo se živi.
5. Krajem 2020. godine objavili ste trostruki live album „Biološki minimum“, snimljen uživo na koncertu u Beogradu. Da li je to adekvatna satisfakcija za publiku dok čekaju nove svirke i nove stihove?
Ja se nadam da jeste, a i ako nije, šta ja da im radim. Mi dosta sviramo, a uskoro izlazi i novi Ep.
6. Pjevanje, sviranje, komponovanje nisu jedine stvari kojima se bavite. Tu su zbirke pjesama koje ste objavili kao i producentski rad. Ako smo nešto preskočili, napomenite. Šta Vam je od toga primarno, u čemu najviše uživate?
Trudim se da uživam u svemu što radim, inače bih već odavno poludio da nije tako.
7. U intervjuu za jedan banjalučki portal prije nekoliko godina ste rekli da trenutno postoji muzička i antimuzička scena. Da li se, po vašem mišljenju, tu nešto promijenilo? Da li muzička scena može da „izbaci“ ovu drugu iz tog svijeta umjetnosti i stvaralaštva?
Pojma nemam. Samo da smo živi i zdravi. To je najvažnije i da što kasnije počne da se primjenjuje recept ”Ako ih ne možes pobijediti pridruži im se” jer je to veoma lako i ne boli ništa osim duše.
8. Ove godine održavate koncerte, a tako je bilo i prethodne. Djeluje nam kao da su „gluvi“ pandemijski dani iza nas. Ako se, pak, scenario zatvaranja ponovi, mogu li muzičari još jednom preživjeti tu „gluvoću“, nedostatak svirki?
Imali smo zaista puno rasprodatih koncerata posljednje dvije godine. Od Kombank dvorane do manjih klubova, a što se muzičara tiče, muzičari mogu sve da prežive…svašta su preturili preko glave i preživjeli zadnjih godina…ovi koji nisu umrli…a ima ih još, na sreću.
9. Da li Vas uskoro možemo očekivati u Banjaluci?
Nažalost, niko nas dugo već nije zvao da sviramo u Banjaluci.
