Poražen je u kvalifikacijama za prvi grend slem u utorak, a zaražen je i koronavirusom i godina nije započela kako je želeo.

Rani dani su obećavali - sa 14 godina je potpisao unosan ugovor sa Najkijem i osvojio titule na juniorskom Australijan openu i US Openu.

Prije šest godina bio je 17. na ATP listi, a onda je njegova karijera krenula stramputicom i sad je 257.

U emotivnoj ispovijesti za "Karent Afer", osvrnuo se na prošlost.

"Odrastajući, bilo je samo tenis, tenis, tenis. To je sve što sam znao. Disao sam tenis, spavao i radio naporno. Ljudi ne vide moj uloženi rad, krv, znoj i suze. Bio sam na terenu od osam do deset sati dnevno, mlad, kad sam imao samo deset godina", priznao je.

Otac ga je sa 13 godina ispisao iz škole kako bi se posvetio tenisu.

"Gađao me je lopticama, reketima, bio je lud zaista. Bio je to način da me disciplinuje, on je dobar čovjek i ima dobro srce. I dalje me podržava, motiviše, jedan je od glavnih razloga što igram. Moram da mu se zahvalim, uradio je sve to zaista dobro", kaže Bernard.

Dodaje da bi ipak neke stvari volio da su bile drugačije.

"Postoje stvari koje bih promjenio u tom odnosu oca i sina. Ne bih da odgajam svoju djecu tako kako sam ja odgajan. Živiš i učiš, i ja sam naučio dosta od oca, da me ne shvatite pogrešno. Njegova očekivanja od mene uvijek su bila visoka, da budem broj jedan i osvojim od 10 do 20 slemova. Oduvijek me je pritiskao i to nije lako, ljudi ne vide taj spoljni svijet od toliko pritiska. Tu su navijači, javnost generalno, sve je to palo na mene, nije bilo lako podnijeti sve to. Mislim da sam dobro to uradio", rekao je Tomić.