"Ja sam bio prvi čovjek koji je napravio sa njim razgovor poslije meča sa Gamarom na Olimpijadi 1976. godine. Sjedio je na balkonu, šutio je i ovim riječima je, kada sam ga ja upitao kako je bilo, kaže "Ako u životu nisam nikoga više istukao do ovoga, ali ja ne mogu da savijem šake, kao da sam lupao u zid. To je takav tvrd borac, to u svojoj karijeri nikada nisam doživio", istakao je Abas Arslanagić, nekadašnji golman Rukometnog kluba Borac i reprezentacije Jugoslavije. 

Srce je svima ponovo zaigralo kada je na ekranu Banskog dvora prikazan čuveni meč iz banjalučkog "Borika" protiv Žilbera Koena. Beneš je te 1979. godine postao profesionalni šampion Evrope.

"Najpoznatiji vjerovatno pojedinačni sportski događaj koji se desio u Banjaluci je upravo njegovo osvajanje titule profesionalnog prvaka Evrope, pod svodovima "Borika". Dakle, to su scene, događaji, rezultati koji ostaju u pamćenju Banjalučana i trajaće puno generacija nakon nas. Znači kao neko ko je uzor sportistima i je jedno od najpoznatijih sportskih imena u Banjaluci", istakao je Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke.   

Njegovo djelo ostaće zauvijek primjer generacijama koje su došle i dolaze poslije njega. Uzor mnogim sportistima zbog karaktera koji mu nikad nije dozvolio da odustane. Uvijek je išao naprijed, neustrašiv u punog srca. Kada bi skinuo rukavice, navlačio je kostim pjesnika i poete. Uživao je u sviranju violine i klavira.

"Iz jednog malog grada, što za svjetskoe okvire i jeste Banjaluka, ostvario toliko mnogo, da se u mojoj slobodnoj procjeni, amnogo sam i upućen šta se sve dešavalo u Banjaluci, da se svrstao u pet-šest najvećih istorijskih ličnosti ovog grada", istakao je Tomo Marić, novinar i publicista.

Legenda o Marijanu nastaviće da živi. Istorija sporta će ga pamiti kao jednog od najvećih boksera. Beneš je na vječni počinak ispraćen na groblju Sveti Marko u Banjaluci.