Upravni odbor Rukometnog saveza Srbije donio je odluku da proslavljeni reprezentativac i dugogodišnji trener Crvene zvezde preuzme kormilo Orlova u naredne četiri godine.

"Ima mnogo razloga za postavljenje Peruničića. On je bio član generacije koja je osvojila tri medalje na velikim takmičenjima. Više njih iz te generacije je dobilo šansu i sada je prilika da je dobije i Nenad. Dugo godina je u Srbiji, radi sedam godina u Crvenoj zvezdi, ali i uz probleme kluba koji su nam svima poznati. Kao trener se isklesao i očeličio," rekao je predsjednik UO RSS Božidar Đurković i nastavio:

"Na novom smo početku. Ekipa koja je igrala baraž sa Portugalcima, uz popunu, kadete i juniore koji dolaze, ima perspektivu u naredne četiri godine. Nenad je kompetentan, vjerujem u njega. Ima volju i želju da se dokaže. Uz pomoć i podršku Ljubomira Obradovića, savjetodavnu i koordinatorsku, možemo dobiti jednog dobrog trenera."

Peruničić je jednoglasno izabran za nasljednika Jovice Cvetkovića koji se povukao poslije loših rezultata na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj.

Selektor ženske reprezentacije Srbije Ljubomir Obradović izabran je za koordinatora muških reprezentativnih selekcija.

Upravni odbor je donio odluku da novčano nagradi Obradovića za plasman muške reprezentacije Srbije na Svjetsko prvenstvo u Njemačku i Dansku. Obradović je, podsjetimo, prihvatio da vodi i mušku selekciju u junskoj akciji koja je rezultirala plasmanom na SP poslije šest godina.

Takođe, nagrađeni su i stručni štabovi kadetske i juniorske reprezentacije za plasmane na Svjetska prvenstva osvajanjem osmih mjesta na Evropskim prvenstvima u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i analitičar nacionalnih selekcija.

Biografija Nenada Peruničića

Nenad Peruničić rođen je prvog maja 1971. godine u Pljevljima. Bogatu igračku karijeru Peruničić je počeo u Rudaru iz Pljevlja, gdje je igrao od 1984. do 1988. Nakon toga je proveo dvije godine u Jugoviću iz Kaća, da bi 1990. prešao u Crvenu zvezdu čiji je dres nosio tri sezone. U PSŽ je otišao 1993, da bi najblistavije trenutke proveo u španskoj Elgoriagi iz Iruna, u kojoj je igrao od 1994. do 1997.
 
Sa španskim timom osvojio je i titulu EHF Lige šampiona 1995 i Kup pobjednika Kupova 1997. Od 1997. pa do 2001. branio je boje njemačkog Kila, sa kojim je osvojio EHF Kup. Iz Kila prelazi u Magdeburg sa kojim je 2002. osvojio svoju drugu titulu šampiona Evrope i bio najbolji strijelac sezone u EHF Ligi šampiona. Od 2004. do 2009. nastupao je za njemački Valau-Masenhajm, mađarski Pik Seged, Al Ahli Dohu, špansku Barselonu i Alhesiras.

Na završetku bogate karijere nastupao je za Crvenu zvezdu i podgoričku Budućnost. Sa reprezentacijom za koju je igrao 141 put osvojio je dvije bronze, na EP 1996. u Španiji i na SP 1999. u Egiptu. Na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju je bio četvrti.

Trener Crvene zvezde postao je 2011. godine, sa kojom je osvojio Kup Srbije i Super Kup Srbije.