Strast, uzbuđenje, radost, borba, tuga, srčanost, hrabrost, neizvjesnost, naboj sa tribina... Različiti karakteri i emocije dolazili su do izražaja u polufinalnoj seriji večitih rivala, koja je došla do posljednjeg, trećeg čina (1-1). Sve što se dešavalo do sada, može da bude arhivirano, jer večerašnji meč za jednu ekipu znači kraj sezone u ABA ligi. Druga, koja bude slavila pred navijačima crveno-bijelih, nastaviće u finalu bitku za trofej i mjesto koje vodi u Evroligu.
Posljednji put košarkaši Partizana borili su se za pehar u regionalnom takmičenju još 2013. godine. Tad je na pobjedničko postolje zakoračila generacija predvođena Bogdanovićem, Lučićem, Milosavljevićem, Lovernjom, Bertansom... Šest godina u Humskoj čekaju novo finale, od koga ih u ovom trenutku dijeli samo jedna pobjeda.
- U ovakvoj utakmici mnogo faktora odlučuje. Mozaik je ogroman, a posljednja pločica, koja u njemu drži sve zajedno na okupu je koncentracija - izneo je svoje viđenje trener Partizana Andrea Trinkijeri. - Šampioni su oni koji uspiju da igraju u svakoj situaciji i koje ne može ništa da poremeti.
Italijanski stručnjak je kao i pred prije dvije utakmice, nastavio da pravi paralelu sa boksom:
- Daću sve od sebe da nas na ringu ne zatvore na konopce, da uvijek držimo visok gard, da budemo u stanju da uzvratimo dobar udarac, košarkaški udarac, neki dobar potez u 40 minuta. Uvjeren sam da nećemo nikad baciti peškir, muški ćemo se boriti i bićemo fer. Prolićemo znoj i krv, jer mi branimo čast velike ekipe u evropskoj košarci.
Ekipe se veoma dobro poznaju, pa kad su u pitanju igrački potezi ne mogu mnogo da iznenade jedni druge. Pribranost i mirnoća u ključnim trenucima doneće prevagu na jednu stranu...
- Imamo duel sa fantastičnim protivnikom i samo se nadam da neće biti udaraca ispod pojasa. Voleo bih da mi budemo kao Roki Marćano, ako ostajemo na boksu. Ko ne zna, on je jedini koji je ostavio boks bez poraza...
Na pitanje da li bi radije u ovom trenutku volio da sjedi na klupi nekog četvrtfinaliste Evrolige, ili preživljavao ovako zanimljivu polufinalnu seriju u ABA ligi, Trinkijeri je odgovorio:
- Ja nikome ne zavidim, kada tako živiš, loše živiš. Gledam Evroligu. Uživam u svom poslu. To me gura svaki dan da budem bolji. Ovo mi je najveći izazov u karijeri. Ponosan sam što su igrači vjerovali mojim riječima. Sada smo došli do momenta kada je sve na stolu. Imali smo povrede, probleme. To je dio našeg života. Želio bih da citiram Dantea: "U nedjelju će se isto živeti". Definitivno, šta god se desilo, život je prolazan.
Jedno je sigurno, dan poslije utakmice pobjednik ove serije ipak će, ustati sa osmijehom, za razliku od poraženog. Toga je svjestan i kapiten crno-bijelih Novica Veličković.
- Svi znamo šta nosi i odnosi ovaj meč. Mi treba da pružimo maksimum, da kada se završi svi možemo mirne glave da kažemo da smo dali sve od sebe. Kad god smo odigrali maksimalno ove godine bilježili smo dobre rezultate. To je jedino što želim od saigrača. Utakmica je spakovana u 40 minuta, veliki je pritisak, tenzija, ali, plaćen si za to. To je gušt derbija i sporta.
Novica je poslije povrede na prvom meču, drugi odigrao sa nogom fiksiranom gipsom. Sada je njegovo stanje bolje nego što je bilo prošle subote.
- Sigurno da mi je najviše prijao ovaj period od sedam dana između utakmica. Da je bilo na dva dana pitanje je da li bih mogao da izvučem. Mnogo volim svoje saigrače, imamo dobro zajedništvo, dobru ekipu. Uradio bih sve za njih. Radujemo se utakmici, samo neka počne - izuzetno je motivisan vođa Partizana Novica Veličković, koji dobro zna kako se igraju velike utakmice.
