Banjalučkog olimpijca iz Rija, dugo nije bilo na plivačkim takmičenjima, ali odnedavno ponovo jezdi kroz vodu i radi ono što najbolje zna.
Minulog vikenda, Mihajlo je ostvario hvale vrijedan rezultat na mitingu svog plivačkog kluba “22.april”. S početkom ove godine, ponovo se, na pravi način, vratio treningu. Ne krije da se dugo mučio sa povredama, da se kolebao i razmišljao da okonča plivačku karijeru, ali da je, kad su sportske rane zacijelile, prevagnula želja za novim uspjesima.
"Poslije godinu i sedam mjeseci, van takmičarkog perioda, bilo je teško, najviše "u glavi", da se prebacim da se trebam vratiti aktivnom plivanju. Ipak, uspio sam to sve da riješim uz pomoć svog trenera Gorana Grahovca koji je stalno bio tu. Stalni razgovori sa njim pomogli su mi da se vratim u vodu", kaže Mihajlo Čeprkalo, plivač.
Podršku svog trenera Gorana Grahovca, Mihajlo nije gubio ni sekund svoje plivačke pauze.
"Mihajlo i ja imamo poseban odnos, i kao trener i plivač, i kao prijatelj, i kao otac i sin. Ja razumijem te neke njegove stavove. On je, već kao klinac, došao do velikih rezultata i, možda, nije mogao da se nosi sa tim. Meni je uvijek njegova izjava u glavi, da se on više plaši uspjeha, nego neuspjeha, i to je bio ključ svega", kaže Goran Grahovac, trener.
Ovaj tandem koji se već jednom domogao Olimpijskih igara sada je novom početku. Mihajlo je promijenio disciplinu, sada pliva kraće dionice, I trenira na potpuno drugačiji način. Ipak, cilj je ostao nepromijenjen-nova olimpijska viza, a prva naredna etapa na tom putu je Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji.
"Definitivno su ovo dva različita svijeta, i što se tiče treninga, i što se tiče trke. Nekada sam plivao 1500 metara, sada plivam na 100 metara. Treninzi su drugačiji i usmjereni su na brzinu i snagu. Do početka Svjetskog prvenstva ostalo je nešto više od dva mjeseca i to je kratak period da bi nešto značajnije uradilo. Ipak, meni je bitno da se spremim što bolje za nastup na Svjetskom prvenstvu kako bi mogao da "ganjam" normu za Olimpijske igre u Tokiju", kaže Čeprkalo.
Za nekoć najboljeg sportistu Republike Srpske više nema pauze. Svakodnevni naporni trenizi, kažu, vratili su mu se pod kožu, a želja da se ponovo nadje u društvu najboljih sportista planete jača svakim novim danom.