Nema spora da je prvi žuti karton pokazan na Svjetskom prvenstvu 1970. u meču Meksiko - SSSR (0:0), odigranom 31. maja 1970. u Sjudad Meksiku pred 107.160 gledalaca, ali nema saglasnosti kome je sudija Kurt Čenčer iz Zapadne Njemačke pokazao prvi žuti karton. Pominju se imena trojice sovjetskih igrača: Nodije, Astijanija i Biševica. Na sajtu FIFA, što bi trebalo uzeti kao zvanični podatak, piše da su čak trojica igrača opomenuta već u 1. minutu: Givili Nodija (SSSR), Gustavo Pena (Meksiko) i Genadij Logofet (SSSR). Navedeni su tim redom, iz čega se može zaključiti da je prvi "požutio" Nodija. Malo je čudno da se trojica igrača opomenu u 1. minutu, ali tako piše. Kasnije su opomenuti Kahi Astijani (30) i Evgenij Lovčev (34).

S obzirom na to da su sve utakmice direktno prenošene na TV, i to prvi put u koloru, vjerovatno postoji način da se sa stopostotnom tačnošću utvrdi ko je dobio prvi žuti karton. A, kome je to sada važno...

Čileanac Karlos Kaseli je prvi "pocrvenio", na SP u Njemačkoj 1974. u duelu Čile - SR Njemačka (0:1) u Berlinu. Turski sudija Babakan prvo mu je pokazao žuti karton, pa ga je isključio u 67. minutu. U Meksiku, četiri godine ranije, nije bilo isključenja, ali ovo i nije priča o prvom "žutaću" nego kako je on nastao.

Osam godina prije nego što je FIFA uvela žuti i crveni karton, na Mundijalu u Čileu 1962. u utakmici Čile - Italija (2:0) bilo je svega osim fudbala. Motiv je bio jedan tekst u italijanskim novinama, objavljen mjesec prije Mundijala, koji je toliko naljutio čileansku javnost da su fudbaleri "dobili zadatak" da nadmene Italijane "nauče pameti". Utakmicu je vodio engleski arbitar Ken Aston. Isključio je dvojicu Italijana, Ferinija u 8. i Davida u 44. minutu, ali je izgubio kontrolu. Utakmica je ušla u istoriju kao "Bitka u Santjagu".

Četiri godine kasnije na Mundijalu u Engleskoj, Ken Aston je bio funkcioner FIFA, zadužen za sudije. U četvrtfinalnom meču meču Engleska - Argentina (1:0), igranom 23. jula 1966. na "Vembliju", vidio je malu reprizu duela koji je on vodio četiri godine ranije u Čileu. Sudija Rudolf Krajtlajn iz SR Njemačke isključio je Argentinca Ratina uz tvrdnju da ga je prethodno opomenuo, što je Argentinac negirao. Priča kaže da su Astona dan kasnije zvala braća Džeki i Bobi Čarlton pitajući da li su oni bili opomenuti u pomenutoj utakmici, jer to nisu konstatovali. U to vrijeme sudije su zapisivale opomenute igrače, što nije uvijek bilo vidljivo.

Ovakve nedoumice podstakle su Astona da počne da razmišlja o jasnoj formi pokazivanja opomene igraču koji je zasluži. Kažu da mu je osnovna ideja sinula dok je stajao na semaforu da pređe ulicu. Crveno, žuto, zeleno... Može li neki fudbalski semafor da se "instalira" na terenu? Došao je kući i objasnio ženi šta mu je palo na pamet. Gospođa Hilda nije u prvi mah razumijela o čemu se radi, ali je ubrzo otišla u kuhinju odakle se vratila sa dva kartona u rukama. Jedan je bio žuti, drugi crveni... Prosto, samo je trebalo sjetiti se.

Aston je pokrenuo inicijativu za uvođenje žutih i crvenih kartona, ali ideja je zaživjela tek pred Mundijal 1970. Od tada su dio fudbalske istorije, čak toliko da su - kao u Rusiji 2018. - kartoni uticali, po kriterijumima fer-pleja, na plasman pojedinih reprezentacija.

Ken Aston je umro 2001. Ostali su - kartoni.

ŠPANCI

Zanimljivo je da su u Španiji u periodu 1970-1976. postojali "bijeli kartoni". Zapravo, "bijeli" su bili žuti, ali s obzirom na to da je televizija bila crno-bijela postojala je opasnost da se žuti kartoni miješaju sa crvenima. Da bi gledaocima bilo jasno šta sudija pokazuje, kartoni su bili bijeli i tamni. Žuti su stigli od sezone 1976/77.