Teško je održati tradiciju, a kad ona traje 37 godina, odgovornost je velika, kažu u ŽRK Borac.
Danas su posebno ponosni, jer su na osmomartovskom turniru ugostili prijatelje, a oni su im uzvratili na najbolji mogući način.
"Zadovoljan sam jer kad pogledam goste i vidim osmijeh na njihovom licu odmah sam srećan. Teško je nešto napraviti ispočetka, ali vjerujte teško je i održati ovakvu jednu tradiciju. Odgovornost je bila I na nama kao organizatorima, a i na ovim djevojkama ŽRK Borca, jer vidjelo se da su djevojke pod pritiskom pobjede", kaže Darko Savić, direktor ŽRK Borac.
A iako su sve ekipe željele da ostvare pobjedu, pobjednik je mogao da bude samo jedan. A on se danas zove rukomet. O ženskom sportu malo se priča, a ovakvh turnira trebalo bi da bude više, slažu se učesnici.
Trebalo bi što više ovakvih turnira zbog promocije ženskog rukometa, jer je u našoj državi ženski rukomet zapostavljen. Dosta se priča o muškoj Prvoj ligi, o muškom rukometnom turniru o ženskom sve manje i manje. Ovakvih turnira treba što više", kaže Saša Madžarević, trener ŽRK Doboj.
Najboljim ekipama, ali i pojedincima uručene su nagrade, a najveća od njih su prijateljstva koja ostaju za čitav život. Ostaje ipak i mali žal jer je izostala veća podrška sa tribina, ali oni najvjeriniji znali su da nagrade svaki dobar potez. Ekipe se sada okreću takmičenjima u svojim ligama, do naredne godine i novog druženja u Banjaluci.