"Dva su načina na koja može RS priznati žrtve ratne torture, a to je da potpomogne Udruženje da ono razgrana i napravi svoje planove i da nas uvede u zakon, da budemo prepoznatiljiva zakonska kategorija. Taj prvi dio da se osnaži Udruženje dobili smo još 2016. odlulom Vlade da ovo Udruženje dobija status od javnog interesa za RS, a ovaj drugi dio radili smo nešto duže, od marta 2015. pa do danas i tražili smo način kako da Republika na najbolji način i za RS i za žrtve koje su žive da riješi problem žrtava koje nisu obuhvaćene nijednim zakonom. Vlada je pokazala razumijevanje. Udruženje je inicijator ovog zakona i pregovarač za ovaj zakon", priča predsjednica Udruženja.

Vlada Srpske imala je sluha i urađen je Nacrt zakon koji je danas usvojila Narodna skupština.

"Na svim sastancima ja sam vodila pregovore i sa svim predstavnicima institucija koje na bilo koji način imaju veze sa žrtvama iz prethodnog rata. Svaki moj razgovor je počinja sa hoćemo li i kako ćemo i kad ćemo dobiti zakon. Vlada je imala sluha i mi smo krajem 2016. uradili Nacrt zakona, napravili formu. To je iz određenih razloga čekalo cijelu 2017. i prošle godine pred sam kraj, negdje oko 20-tog decembra, donešena je odluka da ovaj nacrt ide u Narodnu skupštinu. Ono što je meni bilo posebno drago i dalo vjetaru u leđa jeste da su do samog kraja, poslanici u NS RS pokazali ogromno razumijevanje bez obzira iz koje političke opcije dolaze", ističe Živković Rajilić.

Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske trenutno ima 615 članova, ali to nije konačna broj onih na koji će se ovaj zakon odnositi. Tačan broj će biti poznat kada se počnu podnositi zahtjevi za ostvarinjave prava.

"U Udruženju ima 615 članica, to naravno nije konačan broj, jer ja znam hodajući po terenu i razgovarajući sa svim regionalnim odborima, da postoje žene koje su starije ili u teškom psihičkim stanjima koje se nikad nigdje uključivale nisu. Ima nas sigurno više od 615. Naše institucije koje se bave žrtvama, prije svega Republički centar, oni imaju drugačije podatke, to su vjerovatno podaci slagani kroz čitav niz godina, njihovi podaci prelaze preko hiljadu. Koliko će stvarni broj bili jer mi smo sada između dvije skupštine imali šest sprovoda. Vidjećemo tačan broja kada se zakon objavi u Službenom glasniku i kada žene počnu svaka u svojoj opštinu lično podnositi zahtjeve, popunjavati propisani obrazac koliko će biti tih kandidata", kaže Živković Rajilić.

Ovim zakonom žrtve ratne torture ostvarivaće određena prava.

"Prava su koja nikad nismo imali, prije svega kategorisano je određeno mjesečno primanje, a nakon toga dobićemo i socijalno osiguranje ako ne postoji po nekom drugom osnovu. Besplatna pravna pomoć, pravo na rehabilitaciju, pravo na banjsko liječenje, takođe kod legalizacije objekata, druga su ministarstva izašla u susret i moći će se povoljnije legalizovati stambeni objekti, jer sve smo mi izbjegle više puta i preseljavale se i to krova nad glavom što imamo to je na teško jadne stvoreno", kaže Božica Živković Rajilić.

Onima koji su ovaj zakon nazivali diskriminatorski, Živković Rajilić, poručuje da je to obično politikanstvo i da ovo nije pitanje koje izaziva, nego žrtve samo traže svoja prava.

"To je politikanstvo. Ja mislim da ovo nije ni grupa žena sa djecom i oblast koja ikoga izaziva, međutim politika je u svim oblastima života i tu su pokazali poslanici koji imaju svoje šefove u drugom entitetu da oni ne odustaju. Njima je bio cilj da se donesu zakoni na nivou BiH, što svakako krši Ustav RS jer je riješavanje boračko-invalidske zaštite po Dejstonskom mirovnom sporazumu predviđeno da to urade entiteti. Ima tu još jedna stvar koju bih najblaže nazvala bezobrazlukom, jer ako u FBiH ima svoj zakon skoro 20 godina i imaju primanja kategorije i čak su i proširivali ta svoja prava to nikom nije smetalo. Sad kad trebaju žrtve iz RS, sad je to problem", objašnjava Živković Rajilić.