Svi koji aplaudiraju ideji da na banjalučkom Trgu Krajine osvane nekakvo drvo na kojem će biti “okačeni” privrednici, ne rade ništa drugo osim što navijaju da komšiji crkne krava. Ako nam to navijanje pređe u naviku, pocrkaće nam sve krave u selu, slikovit je Goran Radivojac, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, upozoravajući da ekonomija postaje direktna žrtva političkih ambicija motivisanih ličnim sukobima.
Upravo ličnim sukobom i obračunom, Radivojac smatra najave gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića o postavljanju „porodičnog drveta“ u centru grada sa spiskom firmi koje on dovodi u vezu sa porodicom Milorada Dodika. U pitanju je, kaže, negativan i retrogadan proces koji je, sa aspekta ekonomije, opasan i demotivišući i vodi daljem osiromašenju društva.
– Sve to me strašno podsjeća na francusko-buržoasku revoluciju, jer i oni su kačili, vješali, a radila je čak i giljotina, uz napomenu da je i sam Robespjer tako završio. Nema dileme da je sa aspekta ekonomije ovo više nego štetno, ali štetno je i sa svih drugih aspekata, upravo zato što je lično. Javnost bi, valjda, u svemu tome trebalo da bude publika koja navija čas za jednu, čas za drugu stranu, ali šta ćemo svi mi od toga dobiti? Sukobe i rušilačke nagone, jer se iz takvih ideja ništa dobro ne može izroditi – kaže Radivojac.
Ako sumnjate da je neko nešto ukrao, oteo, pronevjerio, zna se kojim postupkom se to utvrđuje, napominje Radivojac, ali to ovdje nije ni bitno, jer je, kako kaže, u pitanju čisti politički marketing.
– Uostalom, ako ćemo o idejama mog mladog kolege i gradonačelnika, imali smo mi i njegov tim za reviziju, a ja sam igrom slučaja i eksterni revizor, pa znam kako to ide. I šta smo od toga dobili? „Ćorak“ i pres konferencije. Zato i govorim o marketingu bez proizvoda – stalno gledamo lijepu kutiju u kojoj nema ničega – ističe Radivojac.
Dodaje da u takvom „marketingu“ ogrnutom ultrapopulizmom gomila privrednika koja posluje kako zna i umije sad čeka da vidi na kojem će drvetu oni biti obješeni.
– A svako ima djecu, porodicu, kredite, obaveze… Hoće li sada strahovati da li će im neko napasti djecu ili ih isprozivati u školi? Kakva je njihova dalja sudbina? Ili to nije bitno, već je važan populizam, da se dva-tri dana malo izgalamimo na to drvo ili vješala, šta god to bilo, i to je to. Nažalost, ovo nije video-igrica, već život u kojem svako mora voditi računa o posljedicama svog ponašanja – upozorava Radivojac i dodaje da savremene ekonomije takve vidove “borbe” već odavno ne poznaju.
