Ako to omogućite i koncept pametnog grada, ka kojem težimo, prirodno će biti bliži građanima, ističe gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić u razgovoru za Srpskainfo, o planu da se Banjaluka razvija u prvi pametni grad u Srpskoj i tome kakvu će korist od toga imati građani.

– Ako gradite naučnotehnološki park u kojem će ovdje moći da radi nekoliko hiljada ljudi, za veliku platu, to je opšti interes. Drugo, svakoga interesuje da što brže i što lakše završi neku uslugu i da ne mora danima ili sedmicama da ganja papire, a da mu uvijek nedostaje jedan papir, te da hoda od kancelarije do kancelarije. Kada to bude mogao uraditi elektronski – podnijeti dokumenta, zahtjev, komunicirati sa službenikom i dobiti odgovor ili dozvolu, to će za građanina predstavljati ozbiljnu korist – ističe on.

Šta u praksi znači koncept „Banjaluka – pametni grad“ o kojem se sve češće govori?

To je novi standard u razvoju lokalnih zajednica širom svijeta i gradovi jedan po jedan preuzimaju koncept pametnog grada, koji je širok, neograničen i može da se primijeni na bilo koju oblast. U osnovi, treba da se poboljša kvalitet života, pojednostavi i poboljša obavljanje usluga koje se rade u gradu. S jedne strane, to je administracija, da na daljinu, putem računara ili mobilne aplikacije možete da dobijete bilo koju informaciju ili dokument. S druge strane, to su komunalne usluge, da automatizujete i modernizujete vodosnabdijevanje i snabdijevanje toplotnom energijom i slično. S treće strane, to su usluge poput saobraćaja, u kojima modernizujete regulisanje saobraćaja i semaforske raskrsnice, autobuska stajališta, učinite dostupnim informacije o redu vožnje, u svakom momentu raspored svakog autobusa javnog prevoza i slično. Dakle, to je poprilično širok pojam, u sklopu kojeg sve možete da modernizujete i unaprijedite. Konkretno, Banjaluka je usvojila taj koncept gledajući narednih 10-20 godina, gdje želimo da sve različite oblasti života polako unapređujemo, da je građanima lakše, jednostavnije i brže da urade neki posao.

To građanima sada možda djeluje pomalo futuristički, posebno kada se pogledaju i problemi poput komunalnih?

Često kažem da mi u Banjaluci moramo da rješavamo i probleme iz 19, 20. i 21. vijeka. Imate neka elementarna komunalna pitanja, da negdje dođe voda, a istovremeno ne možete zanemariti da živite u vremenu IT tehnologija i da preskočite činjenicu da se oko nas sve digitalizuje i razvija, i da ćete ostati zatvoreni i nećete moći da komunicirate sa okolinom ako ne usvajate sve moguće digitalne tehnologije.

U Banjaluci ima nekoliko segmenata na kojima se radi. Jedan je elektronska skupština, odnosno modernizacija, tako da svi materijali budu elektronski, te da građanima budu dostupni ti materijali putem jednostavnih mobilnih aplikacija ili računara. Drugi segment su elektronske dozvole, a Banjaluka je sada u pilot projektu za elektronske građevinske dozvole. To podrazumijeva da se elektronski dostavljaju određeni materijali i da možete da dobijete i odgovor na zahtjev za dozvolu. Treći segment su elektronski registri. Već postoji elektronski registar raznih procedura, pravilnika i obrazaca, a takođe postoji i mogućnost e-registracije preduzetnika, tako da na daljinu, elektronski podnesete papire i dobijete odgovor ili dozvolu.

Komunalne usluge su poseban segment?

Već nekoliko pilot projekata odnosi se na saobraćaj. Imaćemo prvo pametno autobusko stajalište u gradu, imaćemo prve pametne klupe i prve indikacije zauzetosti parkinga, što je jedan od standarda, a imaćemo mogućnost i da elektronski i mobilnom aplikacijom platite parkiranje i slično. U modernizaciju ili informatizaciju su ušla i pojedina komunalna preduzeća, da kod prikupljanja otpada imate indikaciju da li je negdje došlo do napunjenih kontejnera ili nije, da li treba da se vozi smeće ili ne. Elektronski se već radi proizvodnja toplote energije, potpuno je automatizovana i spremna da se poveže na rekonstruisanu i modernizovanu toplovodnu mrežu, gdje ćete imati daljinsko upravljanje toplovodnim stanicama i ventilima, moći ćete da ih uključujete i isključujete, mjerite potrošnju i slično. Sve su to elementarne stvari koje su naprosto u 21. vijeku modernizovane i sada zahtijevaju i različite aplikacije za građane. Već imamo, recimo, građansku patrolu, na koju možete da prijavite neki komunalni problem, a sada idemo i sa sljedećim njenim unapređenjem, tako da ona biti i dvosmjerna. To znači da ćete, pored toga što prijavite, moći da dobijete i odgovor na prijave uz pomoć aplikacije. Takve aplikacije mogu da postoje i za razne druge vrste prijava, dobijanje obrazaca, informacija i slično. Neograničena je sfera djelovanja.

Zašto je projekat elektronskih građevinskih dozvola u zastoju?

U taj pilot projekat smo ušli početkom godine, neposredno prije korone. Onda su naglo bila spriječena okupljanja, komuniciranje, a dosta međunarodnih saradnika, koji su radili na tom projektu, otišlo je sa ovih prostora i cjelokupan projekat je odgođen. Na stranu neki formalni nedostaci ili problemi koji se pojavljuju u zakonodavstvu, kao što je elektronski potpis, ali prije svega je epidemija obustavila aktivnosti na tom poslu.

Do kraja godine, ipak, treba da se završi drugi ozbiljan projekat, koji odjednom donosi 10 inovativnih rješenja, u pravcu razvoja pametnog grada. Šta donosi i kako očekujete da bude prihvaćen?

Sve što će građanima olakšati i poboljšati život nesumnjivo će biti prihvaćemo i pozdravljeno. Sa UNDP-om i Ministarstvom za naučnotehnološki razvoj smo proveli javni poziv i izabrali deset pilot projekata, takođe iz koncepta “pametni grad”. Bila je velika zainteresovanost, javile su se sve velike i male domaće kompanije i fakulteti. Imali smo 56 prijava, od kojih je odabrano deset najboljih, koji treba da se primijene do kraja godine. To znači da ćemo dobiti pametno autobusko stajalište, GPS praćenje određenih autobusa javnog prevoza, da ćemo dobiti indikaciju stanja otpada, kontejnera i prikupljenog otpada na nekoj lokaciji, elektronsko zvučno oglašavanje na pješačkim prelazima za osobe s invaliditetom. Dobićemo i veb dostupnost određene ponude proizvoda sa jednog ruralnog područja, koje je pilot zona, i slično. Znači, to je deset projekata iz različitih oblasti koji su nukleus, da se to sutra proširi svuda u gradu i da od toga imaju korist svi građani, ali i pojedinačne fokusne grupe kao što su osobe s invaliditetom, stanovništvo u ruralnim područjima itd.

I uspostavljanje naučnotehnološkog parka je dio koncepta “pametni grad”. Kako to treba da doprinese razvoju grada i u kojoj je fazi?

To je jedna od strateških razvojnih stvari za grad, ne samo koncepta pametnog grada, već spada i u prvi strateški cilj grada, a to je poslovno okruženje, investicije i zapošljavanje. To nije samo akademska istraživačka institucija, već se radi o onom što bi se nekad zvalo industrijskom poslovnom zonom. To je prostor na kojem se razvijaju kompanije koje se bave modernim tehnologijama i kreativnom industrijom, a gdje će u budućnosti moći da rade hiljade ljudi. Kao što smo razvijali poslovnu zonu u Ramićima ili u Jelšingradu, sada je koncept da se razvija ono što je napredno i što zapošljava mnogo ljudi koji dobro zarađuju, imaju dobre plate i mogu da rade za bilo koju kompaniju širom svijeta.

Gdje je predviđen takav park?

Kandidovali smo prvobitno tri lokacije, ali svaka ima svoje administrativno-imovinske probleme. Najinteresantniji nam je dio kasarne u Lazarevu, koji je napušten i zapušten, ali do danas nemamo saglasnost Oružanih snaga, iako je ona optimalna po mnogo čemu. U ovom momentu joj ne možemo pristupiti i zato smo kandidovali četvrtu lokaciju, koja se nalazi u nastavku studentskog kampusa, na zemljištu koje je gradsko, iza Delta centra i novog fudbalskog stadiona. Tu postoje riješeni imovinski odnosi i moguće je relativno brzo pristupiti realizaciji tog prostornog rješenja. Sada zajedno s Ministarstvom, Inovacionim centrom Banjaluka i UNDP, a ima i još zainteresovanih stranih partnera, treba da uradimo studiju izvodljivosti na toj konkretnoj lokaciji i da idemo u realizaciju. Postoji popriličan interes stranih partnera za to, od EBRD, EIB, UNDP, USAID, i svi su izrazili interesovanje da rade na tome. Ali i u samom gradu će biti veliko interesovanje, jer u Banjaluci već hiljade ljudi radi u IT sektoru, od slobodnjaka do velikih kompanija, i postoji potencijal da se još nekoliko hiljada ljudi zaposli i da odavde radi za bilo koga u svijetu.

Koliko je korona promijenila način rada gradske uprave?

Korona je pogurala potrebu za komuniciranjem na daljinu. Pošto je dio firmi radio na daljinu, kao i dio uprave, pojavila se potreba i da se komunikacija između stranke i administracije obavlja, kad god je to moguće, na daljinu. Dakle, da elektronski dostavljate zahtjev, dokumente i da na isti način dobijate odgovore, dozvole i slično. Situacija u kojoj se zahtijevalo smanjenje broja kontakata pogurala nas je ka ovom digitalnom svijetu i potrebi da se usluga obavi bez direktnog neposrednog kontakta, čekanja u redovima, gužvi u prijemnim kancelarijama i slično. Na neki način je pogodovala razvoju digitalnog svijeta, što vidimo i po tome što se jako proširila onlajn prodaja u ovom periodu, a e-usluge dobile na važnosti i potrebi. Mi smo se prilagođavali preporukama kad je riječ o broju osoba, čekanju, distanci, a ono što je bilo dostupno elektronskim putem je zavisilo od same softverske podrške i to smo radili koliko god smo mogli, a u skladu i sa zakonom. Još naši zakoni nisu na praktičan način riješili pitanja elektronskog potpisa, a tu još postoji problem i svih elektronskih dokumenata.