Prilikom zbrinjavanja u staračke domove, starije osobe zbog odvajanja od svoje porodice, djece, prije svega, zbog gubitka slobode pate od depresivnog raspoloženja praćenog agresivnijim reakcijama i u krajnjem slučaju apatijom. Očito je potrebno više rada s takvim osobama kako bi im taj proces bio što bezbolniji i jednostavniji.

To su primijetili i u Banja Luci. Smatraju da je problem u organizaciji staračkih domova, u smislu isključive usmjerenosti na svakodnevne rutinske aktivnosti starih osoba. “Potpuno se zapostavljaju psihosocijalne aktivnosti koje starim licima u velikom značaju mogu poboljšati, a u cjelokupnom ishodu i produžiti život.”, dodali su. Izražen osjećaj za druge i nesebična pomoć rezultirali su projektom “Program psiholoških radionica sa starim licima zbrinutim u staračke domove” koji je postao jedna od uspješnih priča Fondacije Mozaik.

Radionice je, u domu za starija lica “Ivan Pavao II”, vodilo pet studentica master studija psihologije s Filozofskog fakulteta u Banja Luci, zahvaljujući stečenom znanju iz razvojne, kliničke i drugih oblasti psihologije. S obzirom na problem koji je bio povod ovom projektu, studentice su svoju pozornost više usmjerile na stanje korisnika. Tako su, u slučajevima kada bi primijetile promjene psihičkog stanja, izdvajale vrijeme za polustrukturirane intervjue kako bi što bolje upoznale njihove životne situacije, probleme, poteškoće boravka u staračkom domu, kao i njihova zanimanja i stvari koje ih usrećuju. Tim informacijama su pomogle njegovateljima da prilagode i unaprijede svoje usluge.

Filantropija se pojavljuje kao sastavni dio aktivnosti neprofitnih organizacija, vladinih institucija, preduzeća i javnih ustanova koje izdvajaju materijalna/nematerijalna sredstva za akcije ili pomoć za rješavanje specifičnih problema u društvu.  Iz tog razloga, dom “Ivan Pavao II” je ustupio svoje prostorije za izvođenje radionica, dok se fakultet uključio pružajući stručnu pomoć i praćenje rada studentica. Kako bi se i šira javnost informisala o ovom problemu, ali i rješenju koje projekt donosi, radionice su medijski popratili Šik radio i ATV televizija.

Na prvoj radionici su se upoznale sa sudionicima i predstavile im ono što ih očekuje u idućih nekoliko sedmica. S obzirom na mogućnosti sudionika, druga radionica je bila posvećena vježbama pamćenja s ciljem aktiviranja auditivne i vizualne memorije, kao i taktilnih sposobnosti, a sve s opštim ciljem aktiviranja kratkoročno i dugoročno pamćenja. Nakon toga su radili na grafomotoričkim sposobnostima kroz dekupaž tehniku pravljenja ukrasnih satova i tehniku bojenja okvira. 

Razgovorom o značajnim životnim događajima učesnika, radili su na poboljšanju emocionalne inteligencije, pravilnom emocionalnom reagiranju, izražavanju i regulaciji emocija. Komunikacijske i socijalne vještine su vježbali i u neformalnim razgovorima tokom kreativnih radionica poput izrade ukrasnih boca, dok su presađujući cvijeće nastojali naučiti starije kako usmjeriti pažnju na samo jednu aktivnost i podsjetiti ih kakvo zadovoljstvo proizlazi i kvalitetno utrošenog vremena.

Posljednja radionica je bila posvećena zabavi i rezimiranju cjelokupnog iskustva. Jedan od sudionika, djed Petar, čak je i zasvirao harmoniku, dok su ga ostali pratili pjesmom. U njemu su probudile ljubav prema muzici kojom će sigurno i dalje razveseljavati stanare doma. Za dvadesetak korisnika doma za starija lica, ovih osam susreta s djevojkama kroz psihološke radionice sigurno je pomoglo u procesu prilagođavanja na nešto drugačije životne uslove i učinilo njihov boravak puno pozitivnijim. S druge strane, Aleksandra Antešević, Tamara Kotaranin, Slađana Lažendić i Jelena Krivokuća su ostvarile cilj filantropskog djelovanja – dobro drugoga ili mnogih, neovisno o vlastitom uspjehu ili koristi.