Uz podršku Ronilačkog kluba BUK i kompanije MTEL, prije dvije godine kupljena su dva odjela za ronjenje za osobe sa invaliditetom. Tada se u Banjaluci po prvi put i počelo sa ovakvom vrstom terapije.

Branislav Rađević instruktor ronjenja za osobe sa invaliditetom kaže da mu je veliko zadovoljstvo što ima priliku da radi na ovakvom projektu, koji će, kako kaže, sigurno zaživjeti u Banjaluci.

"Svima je bolje i djeluje na sam organizam, prevenstveno, provesti sat vremena u vodi. Da li roniti ili plivati, to znači mimo kolica njihovih. Tako da je sva poenta te priče da oni provedu neko vrijeme u ovom bestežinskom stanju u vodi", kaže Rađević.

"Mislim da je Banjaluka dosta odmakela vezano i za arhitektonske barijere kretanja i sada za javni prevoz što radimo te akcije. Tako da, nadam se da će i šira društvena zajednica i kompanije kao što su MTEL i društveno korisne koje se bave sa radom koji je vezan i za osobe sa invaliditetom da će pomoći da se kupi još koje odjelo i da možemo još više osoba sa invaliditetom da uključimo ne samo u ovaj projekat nego i u druge projekte koje planiramo" , kaže odbornica u skupštini Grada Banjaluke, Snežana Kutlešić- Stević.

Prije dvije godine, prvo iskustvo u ronjenju imale su dvije žene iz Udurženja paraplegičara, a danas su to bili Biljana Nedić i Pero Kuzmanović.

Pa znači puno. Da probamo da vidimo. Ovdje kod nas to nema, mislim da se po prvi put ovo organizuje. Možda čak i dosta ljudi ne zna da ovo postoji, kaže Kuzmanović.

"Plivam naravno, unazad nekih 10-ak godina. Ali je ovo potpuno drugačiji osjećaj i doživljaj kada si bukvalno u nekom drugom svijetu. Kad plivaš, bukvalno nemaš toliko osjećaja šta se nalazi ispod vode i uopšte kako izglleda to. Tako da je jako zanimljivo i nekako djeluje stvarno terapijski " , kaže Biljana Nedić.