To je, pričaju, tek mali doprinos kako bi naši medicinski heroji bili zaštićeni pri obavljanju njihovog, trenutno najrizičnijeg i najodgovornijeg posla. Prva faza u izradi vizira je priprema modela u odgovarajućem programu.

"Kada se modeli naprave, drugi dio je onaj tehnički gdje treba da pripremite štampač, gdje treba da ga kalibrišete prije prvog početka, a onda dalje je proces praćenja temperature, brzine štampe, korištenje materijala, izbor određenog materijala i sl. Onda štampač počinje da štampa sam vizir", rekao je Draško Perać profesor u Gimnaziji Banjaluka.

Završni korak je odbacivanje viška dijelova, te stavljanje folije i gume. I tako svaki dan, četvoro profesora prolazi kroz sve te faze i stvara neophodni dio zaštitne opreme. Kako bi izradili dva vizira, znaju izdvojiti i više od šest sati. Do danas su izradili 40-ak vizira. Prve pošiljke su već stigle na prave adrese. 

Svojim profesorima u pomoć je priskočio i jedan učenik. Aleksej Vučić koji ima 3D štampač, vizire štampa kod svoje kuće.

"Moj zadatak je da izrađujem nosače vizira. 3D model nosača sam dobio od Gimnazije i taj 3D model izrađujem na printeru od plastike. Taj proces traje negdje oko tri sata. Ja izrađene nosače šaljem Gimnaziji u kojoj se sastavljaju kompletni viziri", istakao je Aleksej Vučić, učenik Gimnazije Banjaluka.

Profesori su 10. marta prošli obuku za rad na 3D štampaču, a isti dan je stigla i vijest da se škola zatvara. Kako kažu, uspjeli su naučiti dovoljno, da bi mogli da nastave rad.