Od 200 prijavljenih nastavnika bivše Jugoslavije, ona je osvojila titulu “Najbolji nastavnik bivše Jugoslavije”

Maja Karać priča da je njena ljubav o zanimanju učitelja krenulo od njenog ranog djetinjstva, gdje se još kao curica igrala učitelja i učiteljica.

„To me zainteresovalo i odlučila sam da krenem tim putem. Volim rad sa djecom. Uglavnom, kroz djetinjstvo sam to počela i onda samim tim i odrastanjem, tako da sam odlučila da se bavim tim pozivom“, rekla je Karaćeva za Srpskainfo.com.

Kada je u pitanju osnovna škola, prema riječima Maje Karać, dosta je lakši rad. Ona je trenutno u razrednoj nastavi i kako kaže, to je rad sa djecom nižeg uzrasta.

„Dosta je lakši, jednostavniji. Prvo, što sam ja majka dvoje djece, onda iz njihovog ugla mogu da doprem na neki novi, savremeniji način. Današnja djeca, odnosno, nove generacije su više zainteresovane za nove tehnologije, nove metode, drugačiji pristup nego ranije, kao što je bila tradicionalna nastava. Sve je do učitelja. Ako je učitelj inspirisan i zainteresovan, to prebacuje i na svoje učenike i budi tu inspiraciju i motivaciju u njima“, priča Maja.

Osnovna škola „Branko Ćopić“, kako kaže Karać, raspolaže sa tehnikom i tehnologijom, pa im je omogućen lakši i bolji rad.

„U svakom kabinetu imamo računare i projektore, pa je učiteljima olakšan rad sa te strane. Imamo pristup multimedijalnim učionicama. Kao učitelj više gledam na taj način da radim, jer su djeca više okrenuta tim tehnikama, pa onda lakše savladaju i gradivo kad im se pristupi na takav način. Naravno, ne odstupam ni od tradicionalnog, ali kroz ove knjige koje sam im predstavila vidim da djeca vole i zanimljivo im je ako se pred njih stavi neki novi izazov“, ističe Karaćeva.

Radi, kaže, u takvoj školi, gdje oni posjeduju sve to, pa joj je sa te strane dosta lakše raditi.

„Opet, trudim se da sve kombinujem. Ako kod djeteta probudim tu neku znatiželju, izazov neki u njemu, mislim da je dosta lakši rad. Mislim da to sve možemo samo u nižem uzrastu“, rekla je Karaćeva za Srpskainfo.

Iako je veliki broj mladih učitelja i učiteljica u posljednje vrijeme u ovoj struci, postoje i učitelji koji su stariji.

Maja Karać priča da su se dobro snašli kada je u pitanju moderna tehnologija.

„S obzirom da smo gradska škola, kolege traže i od mlađih kolega da savladaju tu novu tehnologiju, nemamo nekih većih odstupanja od strane starije populacije u kolektivu, jer stvarno žele da sarađuju i traže pomoć od nas. Mi im pomognemo, trude se svi. Imamo taj i elektronski dnevnik, to je bilo u startu mnogo pitanja, ali uspiju prebroditi nove izazove“, kaže Maja.

Ideja da se prijavi za ovu nagradu je došla od nje same, kako kaže, ona je bila pokretačka snaga koja je pronašla konkurs i priključila se samoj asocijaciji.

„Preko ljeta sam aplicirala na to. Bili su ponuđeni određeni kriterijumi i za svaki kriterijum je trebao da se priloži dokaz. Cijeli svoj rad u struci, a radim već 15 godina, sam priložila. Taj konkurs je bio jako obiman i sadržajan, trebalo je sve to da se pripremi, da se prilože određeni dokazi, dugogodišnji rad, jer se to boduje. Drago mi je da je struka prepoznala moj dugogodišnji trud i rad“, ističe Karaćeva.

Tek dobijanjem nove nagrade, kako govori Maja, je dobila veći elan i želju da radi u struci.

„Ovo sve je potvrda je nekog rada. Da se vrijedi raditi i truditi, da nikad neće izostati rezultat. Papir kao papir mi nije bitan, ali znači mi za moj budući rad, za naredne aktivnosti. Moji đaci su bili uključeni u sve to, jer sam se ja predstavila na sajmu obrazovnih ideja gdje smo taj jednogodišnji rad predstavili i dobili smo jako pozitivne utiske od strane žirija. Najveća nagrada mi je bila reakcija  mojih učenika“, zaključila je Karaćeva.

Pozitivna reakcija na nagradu

Kada je u pitanju nagrada koju je dobila, Karać priča da je kod djece vidjela pozitivnu reakciju i to joj je bio najveći uspjeh . Njen cilj kao učitelja je bio da dopre do djece na drugačiji način i da im ostanu vrijednosti i vrline koje im je ona predstavila. To sve joj je bio motiv za dalje da ne odustaje i da narednim generacijama to sve usadi. Smatra da je od velikog značaja za početak ispravna komunikacija i podrška od strane roditelja. Ako nema te uzajamne saradnje između roditelja i učitelja, Maja kaže da činimo štetu tom učeniku. Uvijek kada otvara roditeljski sastanak i kada ima roditelja koji ne podržavaju nešto i žele ići negativno na učitelja ili školu, Maja kaže da im u startu kaže svoj stav jer uvijek voli da ima iskren stav sa roditeljima. Uvijek je, dodaje ona, za neku vrstu pomoći, podrške. Ako roditelj vuče na jednu stranu, a ona na drugu, prema njenom mišljenju, najveću negativnost snosi sam učenik.