Jedan od istražitelja i danas je uvjeren da je Abu Hamzu iz zatvora "pustila politika", piše "Avaz".

On smatra da pojedinci u najmoćnijim političkim strukturama nisu htjeli da Dimon bude odveden na saslušanje u Francusku zbog svega što je znao o dešavanjima u BiH.

Dimon je zajedno sa svojim saučesnikom Moludom Bugelanom osuđen u Zenici na 20 godina zatvora zbog pljačke benzinske pumpe u zeničkom naselju Raspotočje 1997. godine, gdje je jedan policajac ubijen, te zbog napada na prodavnicu oružja "Autotek" u Zenici, kada je smrtno stradao čuvar radnje.

On je bio vođa bande iz Rubea, grupe kriminalaca optuženih za niz bombaških napada u Lilu 1996. godine.

Poslije suočavanja sa optužbama boravio je u BiH, gdje je 1997. godine uhapšen nakon dvostruke pljačke u Zenici. Pronađen je u stanu koji je bio vlasništvo tadašnjeg MUP-a BiH.

Zatvorsku kaznu izdržavao je u Zenici, ali je nakon tuče sa jednim osuđenikom prebačen u Sarajevo, odakle je pobjegao nekoliko dana prije nego što je trebao biti izručen Francuskoj.

Iz sarajevskog zatvora pobjegao je sa 20-godišnjim Edinom DŽihanom 26. maja 1999. godine dok je straža gledala prijenos finala Kupa prvaka u fudbalu između "Bajerna" i "Mančester junajteda".

Dimon i DŽihan su te noći prošli i kroz kuhinju koja je, mimo zatvorskih pravila, bila otključana.

Željezne rešetke su presjekli, najvjerovatnije aparatom koji im je dostavljen spolja te se prebacili u dio koji pripada sudskim institucijama.

Prema ovoj zvaničnoj verziji, u prostorijama Suda u prizemlju zgrade skinuli su željeznu rešetku s prozora, a potom jednostavno išetali na sporednu ulicu. DŽihan i Dimon pobjegli su na teritoriju Republike Srpske.

Tri dana kasnije, DŽihan je uhapšen u Sarajevu, a četiri godine kasnije Dimon u NJemačkoj.

Dimon je u sarajevskom zatvoru imao izvjesnu slobodu. Telefonirao je, primao posjete i pričao na francuskom jeziku s određenim osobama, a da to nije snimano, niti je ikada prilikom posjeta bio prisutan prevodilac.

Godinama kasnije posumnjalo se da je upravo na taj način organizovao svoj bijeg. Poznavaoci ovog događaja kažu da Dimon i DŽihan nisu mogli sami izvesti ovakav bijeg, jer bi im za to trebalo duže vremena da isjeku rešetke, a bili bi bučni.

Sagovornici "Avaza" kaže da su šipke morale biti ranije prerezane.

"U svakom bijegu iz zatvora imate pomagače spolja i unutar zatvora. DŽihan mu je vjerovatno trebao jer je poznavao Sarajevo, dok Dimon nije dobro poznavao ovu teritoriju te ne bi znao kuda krenuti nakon bijega", govore poznavaoci ovog događaja.

Zvanična istraga nikad nije utvrdila ko su ostali pomagači Dimonovog bijega.

Lionel Dimon, alias Bilal ili Hamza rođen je 29. januara 1971. godine u Rubeu u Francuskoj, gdje je i studirao na tamošnjem univerzitetu.

Ovaj dobrovoljac francuske vojske učestvovao je u trupama u UN operaciji "Vratiti nadu" u Somaliji. Prešao je na islam, a u oktobru 1993. vratio se u Francusku.

Dimon je u Parizu podnio zahtjev za angažman u nekoj nevladinoj humanitarnoj organizaciji u BiH, gdje dolazi u maju 1994. godine, da bi do kraja 1995. godine pod imenom Abu Hamza bio u brigadi "El mudžahid" u Zenici.

Tokom druge polovine 1995. godine učestvuje u borbama u teslićkom i vozućkom kraju. Početkom 1996. godine, nakon vjenčanja živi u Zavidovićima, potom u jednom selu kod Travnika, te u Zenici. Neposredno prije bijega iz Sarajeva njegov brak je poništen.

Do septembra 2003. godine sa suprugom NJemicom Dimon je živio povučeno u prefekturi Njigata, oko 250 kilometara sjeverno od Tokija, radeći u privatnoj kompaniji za prodaju automobila čiji je vlasnik bio Pakistanac.

Prema pisanju japanske štampe, u julu 2002. godine infiltrirao se u Japan sa zadatkom da oformi mrežu Al kaide.

Nakon Japana, Dimon je otišao nakratko u Maleziju, a potom u NJemačku, gdje je uhapšen u decembru 2003. godine u jednoj hotelskoj sobi kod Minhena.

Pet mjeseci nakon hapšenja izručen je Francuskoj, u kojoj je 2001. u odsustvu osuđen na doživotnu robiju zbog učešća u planiranju terorističkog napada na učesnike samita G7 u ovoj zemlji 1996. godine, napada na policijsku stanicu, kao i za oružanu pljačku, te niz bombaških napada.

Ponovo mu je suđeno u Francuskoj i ovaj put osuđen je na 30 godina zatvora.