Stručnjak za borbu protiv terorizma Dževad Galijašević pita zašto ratni zločinac Sakib Mahmuljin do sada nije odgovarao za dokazane zločine nad Srbima na području Zavidovića i Vozuće, te ukazuje da je to područje tokom rata bilo u zoni odgovornosti nekadašnjeg načelnika CSB Zenica Šefika Džaferovića, aktuelnog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
U tekstu dostavljenom Srni, u kome objašnjava do koga sve vode Mahmuljinovi krvavi tragovi i da li oni mogu objasniti činjenicu zašto ovaj ratni zločinac do sada nije odgovarao za dokazano djelo ratnog zločina, Galijašević navodi da, iako su prva ritualna klanja u BiH izvršena u Tešnju pod pokroviteljstvom tadašnjeg šefa policije Šemsudina Mehmedovića, ipak su na vozućkom i ozrenskom ratištu, u zoni odgovornosti Džaferovića i Mahmuljina, ovi zločini bili neka vrsta identifikacionog koda.
On napominje da su operacije "Farz 95" i "Uragan 95" na vozućkom ratištu, koje su vodile jedinice takozvane Armije BiH sa mudžahedinima iz odreda "El mudžahedin" pratila najmasovnija ritualna klanja u istoriji ratovanja.
"Iako su na suđenju Mahmuljinu iskaze davali bošnjački oficiri, bezbjednjaci i analitičari, ključni svjedok koji je izazvao buru reakcija i negodovanja u radikalizovanoj bošnjačkoj javnosti bio je general Fadil Hasanagić", ističe Galijašević.
Formalno, ukazuje Galijašević, Hasanagić je imenovan za glavnog komandanta operacije "Farz" i kao komandant 35. divizije bio je dužan da zauzme trećinu Ozren planine, spali Vozuću i druga naselja.
Tokom svjedočenja pred Sudom BiH, on je potvrdio da su pripadnici odreda "El mudžahedin" bili u stalnom kontaktu sa Mahmuljinom, izvršavali njegova naređenja i o svojim potezima direktno ga izvještavali.
"Mudžahedini su isključivo slušali naredbe generala Mahmuljina i on je mogao spriječiti njihove zločine", svjedočio je Hasanagić pred Sudom BiH.
O zločinima mudžahedina Mahmuljin je usmeno i pisano bio obaviješten i od svog pomoćnika za obavještajne poslove Edina Husića, i to službenom zabilješkom od 15. septembra 1995. u kojoj mu "preporučuje" da se izvrše "provjere" u logoru mudžahedina.
"Hasanagić je pred sudom otkrio poseban status koji su imali mudžahedini te potvrdio ulogu Mahmuljina i drugih generala, a prije svega ulogu Alije Izetbegovića", istakao je Galijašević.
Galijašević je podsjetio da je maratonsko suđenje komandantu Trećeg korpusa Mahmuljinu okončano poslije pet godina krajem januara prvostepenom presudom i zatvorskom kaznom od 10 godina zatvora, ali Mahmuljin nije odslužio kaznu već se čekala odluka Apelacionog vijeća Suda BiH kojom je poništena presuda i naloženo novo suđenje koje je ovih dana podiglo javnost na noge.
On je naveo da se Mahmuljin i u obnovljenom suđenju tereti da je u vrijeme rata i oružanog sukoba u BiH kao komandant Trećeg korpusa, u čijem sastavu je djelovao i odred "El mudžahedin", postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija.
U vreme trajanja operacije "Farz" /Božija zapovijest/ 1995. na području Zavidovića i Vozuće, a u kojoj su pripadnici odreda "El mudžahedin" počinili ratne zločine nad zarobljenim vojnicima i civilima srpske nacionalnosti, Mahmuljin nije ništa preduzeo kako bi to spriječio, a nakon počinjenog zločina izvršioci nisu kažnjeni.
Galijašević je napomenuo da su pripadnici ovog odreda, među kojima su borci iz afroazijskih zemalja, počinili više od 50 ubistava ratnih zarobljenika, civila i sanitetskog osoblja srpske nacionalnosti.
Prepoznatljiv znak njihovog djelovanja bilo je odsijecanje glava, a metode mučenja i zlostavljanja podrazumjevale su – odsijecanje ušiju, nanošenje ubodnih rana po raznim dijelovima tijela, vezivanje i premlaćivanje raznim predmetima, vezivanje zarobljenika u zgrčenom položaju sa omčama oko vrata, koje bi se uslijed pomijeranja stezale i gušile žrtve. Od posljedica zlostavljanja mnoge žrtve su imale trajne posljedice i invalidnost.
Nakon rata pronađeni su posmrtni ostaci samo desetak žrtava koje su identifikovane i sahranjene, dok se za tijelima ostalih još traga.
Mahmuljin se tereti da je počinio krivično djelo – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Pred Sudom BiH svjedočilo je 70 svjedoka optužbe od kojih je njih 11 dalo iskaze uz mjere zaštite. Priloženo je više od 900 dokaznih materijala, kojim je potpuno dokazana krivica optuženog.
Nakon što su mudžahedini uz podršku NATO-avijacije osvojili kotu "Paljenik", jedinice Drugog i Trećeg korpusa sa preko 23.000 vojnika takozvane Armije BiH izvršile su napad na nešto više od 4.000 vojnika.
U napadu mudžahedina, Mahmuljinovih vojnika i policajaca pod kontrolom Šefika DŽaferovića spaljeno je do temelja 66 sela, uništeno preko 5.000 kuća, 12 crkava i jedan srednjovjekovni manastir, srušena groblja, od kojih su neka stara i preko pet vijekova, ubijeno 465 vojnika i civila, te protjerano više od 22.000 ljudi.
Vojna operacija NATO-snaga pod nazivom "Namjerna sila", pokrenuta deset dana prije napada mudžahedina na Vozuću, manifestovala se rušenjem svih radio-relejnih uređaja i sredstava veze Vojske Republike Srpske na Ozrenu te najbitnijeg releja, nazvanog po najvišoj koti na tom dijelu "Kraljica", a predstavljala je direktnu podršku mudžahedinima iz vazduha.
