Za one koji možda još nisu čuli, Majkl Marfi, ambasador SAD-a u Sarajevu, poslao je pismo Nerminu Nikšiću, premijeru drugog entiteta, i ministrima, i praktično im napisao šta bi i kako trebalo da rade kada je riječ o finansijskoj stabilnosti, korupciji, dodjeli koncesija, obnovljivim izvorima energije i reformama preduzeća. Nevjerovatno, šokantno pa čak i bezobrazno uplitanje ambasadora u unutrašnja pitanja BiH samo pokazuje kakva je to zemlja.
Marfi dijeli savjete koje niko ne traži
U priličino opširnom pismu, Majkl Marfi se raspisao kao da je u najmanju ruku on mesija koji BiH može da obezbjedi prosperitet. Dijeli savjete i šakom i kapom a niko ga ništa nije pitao. 
On navodi prioritete u radu tamošnje Vlade čime je opalio dobru šamarčinu i Nerminu Nikšiću i svim ministrima. Ono što je posebno interesatno je što navodi da je potrebno ubrzati energetsku tranziciju drugog entiteta podsticanjem ulaganja u obnovljive izvore energije a traži i reformu javnih preduzeća.
Međutim, ono što se posebno ističe je da treba dati prioritet zakonskim rješenjima koja bi omogućila javno-privatno partnerstvo i koncesije. I možda na prvu nekome ovakva priča izgleda bezazleno, ali nije.
Mnogi u ovome vide namjeru ambasadora, ne samo američkog već i nekih drugih, zapadnih, da diktiraju korišćenje državnom imovinom. Šta bi mogao da bude cilj? Na primjer, da kompanije iz tih zemalja uđu u koncesiju nad vodama.
Zamislite situaciju da to bude njemačka firma koja bi struju ovdje dobila za relativno male pare a za mnogo više je prodala dalje. Iz Marfijevog pisma može se naslutiti takav scenario jer navodi: "Omogućiti javno-privatno partnerstvo i koncesije te podstaći privatna ulaganja".
Komentari na društvenim mrežama i portalima pokazuju da su mnogi tu priču shvatili upravo kao pokušaj da se utiče na donosioce odluka i u BiH ostvari laka zarada. Evo samo nekih od komentara.
- Samo prodajte da Ameri sve pokupuju. Jada našega.
- Od izvoznika struje postaćemo uvoznici njihove struje po cijeni koju oni odrede.
- Biće struja ko u Evropi, tri do pet puta skuplja nego do sad. Pametan je Dodik, pa ova go*na tjera od Banja Luke.
- Koje je ovo poniženje, neko ti drugi piše šta moraš uraditi. I onda će neko čestitati dan državnosti. Nema ovdje ni trunke nezavisnosti kad ti strani ambasador govori šta ćeš raditi.
- Što se ovog uplitanja ambasadora tiče, Dodik je u pravu. Da li su u Jugi mogli ovako?
- Kakav smo mi protektorat Bože sačuvaj, da nam ambasadori govore šta i kad treba uraditi.
U drugom entitetu nedavno su usvojeni zakoni na osnovu kojih je građanima i kompanijama znatno olakšano da struju proizvode iz obnovljivih izvora energije. To se desilo nakon insistiranja upravo SAD-a i Evropske unije. Mediji su prenijeli da su izradi tih zakona doprinijeli Njemačko društvo za međunarodnu saradnju i Američka agencija za međunarodni razvoj.
Ambasadori, posebno američki, kao da su se pretplatili da u pojedinim zemljama određuju šta i kako treba da se radi. Primjera itekako ima. Evo samo nekih.
Ambasadori se ne petljaju tamo gdje im nije mjesto
Svojevremeno su u BiH raspisani međunarodni konkursi za uvođenje 5G mreže na koji su mogle da se prijave telekomunikacione kompanije. Prijavilo se nekoliko, među kojima i jedna sa ubjedljivo najpovoljnijom ponudom. Riječ je o svjetski poznatoj kineskoj kompaniji. Ali, nije odgovarala Amerikancima koji vjeruju da ona svoje tehnologije koristi kako bi ih špijunirala. 
Mediji su pisali da su zato krenuli u lobiranje da Kinezi ne dobiju posao pa je, prema tim pisanjima, održano i nekoliko sastanaka sa pojedinim, tadašnjim, ministrima i sa nekoliko lidera stranaka a sve kako bi se potisnuli Kinezi. Navodno je Ambasada SAD-a slala i pisma mobilnim operaterima kako bi se preispitala odluka i konkursna procedura. Od svih su dobili odgovor da su Kinezi dali najpovoljniju ponudu. Po Zakonu o javnim nabavkama prednost ima najpovoljniji ponuđač koji ispunjava uslove.
U Sjevernoj Makedoniji austrijski ambasador je bio dovoljno bezobrazan da lobira protiv odluke vlasti u Skoplju da zabrane rad kladionicama i kazinima u krugu 500 metara od škola. Ambasador je poslao pismo i tražio da se ta ograničenja u zoni škola ne odnose na firme sa stranim kapitalom, konkretno, austrijskim.
On ima pravo da štiti interese svoje zemlje ali da se u državi u kojoj je gost i na privremenom radu protivi ograničenju kockanja i zaštiti djece od te pošasti, skandal je nad skandalima. O tome su pisali i austrijski mediji. Portparol kazina sa austrijskim kapitalom izjavio je za tamošnje medije da je legitimno "koristiti diplomatsku službu za predstavljanje poslovnih interesa austrijskih kompanija u inostranstvu". Kontakt je, navodi se, uspostavljen sa ambasadorom jer bi predloženi zakon "ugrozio cijeli poslovni model".
Šta nalažu pravila diplomatskog ponašanja? Pitali smo to Dragana Jaćimovića, ambasadora BiH u Sjevernoj Makedoniji.
"Miješanjem predstavnika stranih ambasada, ambasadora, predstavnika međunarodne zajednice u unutrašnja pitanja jedne suverene zemlje kao što je BiH prije svega nije diplomatski, a samim tim nedopustivo. Zamislite da se ja kao ambasador u Sjevernoj Makedoniji miješam u unutrašnja pitanja jedne suverene države? Bio bih proglašen nepoželjnom osobom u roku od 60 minuta. Svugdje u svijetu postoje diplomatska pravila, ali se ona najmanje poštuju u zemljama zapadnog Balkana, a najmanje u BiH. Vrijeme je da se kaže "dosta je". Imamo svoje legalno i legitimno izabrane predstavnike i oni treba da razmišljaju u kom pravcu ide BiH, a ne neki ambasadori pa makar to bio i američki ambasador", kaže Jaćimović.
Američki ambasador pokušao da diriguje i Srbiji
U julu prošle godine, američki ambasador u Beogradu, Kristofer Hil, građanima Srbije držao je lekcije o tome kako treba da razmišljaju. Rekao je da se Srbija opredjelila za zapad i da veze te zemlje sa Rusijom svakodnevno slabe. 
Mnogi su se zapitali kad se to tačno Srbija opredjelila za Zapad? I odakle mu ideja da veza sa Rusijom slabi iz dana u dan? Da li je donijeta neka državna odluka? Sproveden tajni referendum? Da li je došla gatara u Hilovu rezidenciju pa bacila pasulj ispred njega? Sve ovo se zapitao Aleksandar Pavić, politikolog iz Beograda u svom autorskom tekstu za portal Raša Tudaj Balkan.
Kao primjer je naveo i odgovor predsjednika Srpske američkom ambasadoru koji je prigovarao zbog proslave Dana Republike Srpske a naveo je slične situacije iz Turske i Mađarske. To su vrlo bitne reakcije, smatra Pavić, jer javnost želi da čuje da se predstavnik njihove države suprotstavlja samovolji bahatih stranaca, iz koje god zemlje oni dolazili.
Pokušali su Amerikanci da se umiješaju i u unutrašnje stvari Mađarske. I ostalo je na pokušaju. Ambasadora te zemlje tamo eventualno prime nižerangirani službenici, a da se sastane sa predsjednikom, premijerom ili ministrom spoljnih poslova je misaona imenica. Njih ne zanima američki ambasador koji je kritikovao stavove Mađarske o antiruskim sankcijama. Mišljenje predstavnika Sjedinjenih Američkih Država potpuno je nevažno jer on nema veze sa unutrašnjim političkim procesima u Mađarskoj. Miješanje u njih nije njegov posao. Poslali su mu jasnu poruku. Evo kako su to riješili u Budimpešti.
"Kada primamo ambasadore, mi to shvatamo bukvalno: mi primamo ambasadore. Smatramo da su to ljudi koji su poslati ovamo radi unapređenja i razvoja odnosa dvije zemlje, zasnovanih na uzajamnom poštovanju. Epoha guvernera i regenata poslatih da bi govorili državama kako da žive se završila. Niko spolja ne može da nam govori kako da živimo i zato je nevažno šta državljanin druge zemlje, uključujući ambasadora, misli o unutrašnjim političkim procesima u Mađarskoj. Akcije mađarske Vlade rukovođene su isključivo nacionalnim interesima", rekao je Peter Sijarto, šef mađarske diplomatije.
Nakon svega ovoga nameće se, po svim pravilima zdravog razuma i logike, da se Majkl Marfi i sva ambasadorska bratija, ili kako je neki još zovu "Marfija", podsjete Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Možda i ne moraju da znaju da je usvojena davne 1961. niti da ima 53 člana koja propisuju ponašanje diplomata u stranim zemljama. Dovoljno je da znaju najvažniji član, to je član 41 koji kaže: Ne dovodeći u pitanje vlastite povlastice i imunitete, sve osobe koje te povlastice i imunitete uživaju dužne su poštovati zakone i druge propise države u kojoj rade. Takođe, dužni su da se ne upliću u unutrašnje stvari te države.
