Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo je presudu bivšem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu, jer su navodno uočeni propusti u prvostepenoj presudi, a koji se, kako se navodi u ovoj odluci vijeća, odnose “na činjenice kojima se dokazuje znanje i svijest optuženog o pripremi krivičnih djela iz tačke 2. osuđujućeg dijela presude”.
Istakli su ovo za “Glas Srpske” iz Tužilaštva BiH, pojašnjavajući da je u otpravku presude koju su dobili od Suda BiH, a nakon što je Mahmuljinu poništena presuda, navedeno kako je zbog tih “propusta činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno” te da je “neophodno ove odlučne činjenice utvrditi na pravilan način u pretresu pred vijećem Apelacionog odjeljenja”.
Iz Tužilaštva su poručili da su spremni za dokazivanje krivice optuženog i u ovom pretresu, ne navodeći pri tom u svom pisanom odgovoru da li je u žalbenom postupku uopšte razmatran njihov zahtjev da se Mahmuljinu, umjesto deset godina, koliko je bio osuđen u prvostepenom postupku, poveća kazna na 20 godina.
A šta uopšte sadrži pomenuta tačka 2. prvostepene presude Mahmuljinu, a zbog koje je vijeće poništilo ovu presudu? U njoj je navedeno da optuženi Mahmuljin “nije preduzeo nužne i razumne mjere da spriječi počinjenje krivičnih djela ubistva i nečovječnog postupanja, jer je znao da se njemu podređeni pripadnici odreda “El mudžahedin” spremaju da učine takva krivična djela” na prostorima Vozuće i Ozrena tokom 1995. godine, ali i da je “propustio da preduzme nužne i razumne mjere” da se kazne počinioci ovih zločina, iako je znao da iza njih stoje njemu podređeni pripadnici pomenutog odreda.
Za direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS, Milorada Kojića, radi se o suptilnom i podlom načinu da se dođe do oslobađajuće presude za Mahmuljina.
- Mislim da je on u ovom slučaju samo sredstvo kako bi se zaštitio aktuelni bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i zataškala njegova ratna uloga u ovim zločinima, jer je on u tom kritičnom periodu bio načelnik Centra službi bezbjednosti u Zenici. On nije mogao da ne zna za sve ove zločine, a nije preduzeo ništa. Kada bi se potvrdila kazna Mahmuljinu, to bi automatski otvorilo i pitanje odgovornosti i drugih lica. Znači i Džaferovića. Zbog svega toga ne mogu se oteti utisku kako se radi o još jednom pokušaju zataškavanja zločina i zaštiti ratnih zločinaca. Zar nije čudno da ni nakon ovoliko godina niko nije osuđen za ove zločine pa čak ni pripadnici ovog zloglasnog odreda, a koji i danas žive u nekim dijelovima BiH - kaže Kojić.
Mahmuljin je inače u prvostepenom postupku osuđen na deset godina zatvora, jer, kako je tada pojašnjeno, nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika odreda “El mudžahedin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa, kojima je bio direktno nadređen, na području Vozuće i Zavidovića. Tužilaštvo se žalilo na visinu izrečene kazne, dok je odbrana tražila oslobađanje ili njeno ukidanje. Apelaciono vijeće Suda BiH je u srijedu donijelo odluku da poništi prvostepenu presudu te predmet uputilo drugostepenom vijeću na dalje odlučivanje.
Film “Ljubi brata”
Kojić je podsjetio kako u dokumentarnom filmu “Ljubi brata” ima dovoljno dokaza da svi zločinci budu osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Ovo potresno dokumentarno svjedočanstvo govori o mudžahedinima iz odreda “El mudžahedin”, pristiglim iz arapskih zemalja koji su brutalno odsijecali glave srpskim vojnicima, a potom tjerali ostale srpske zarobljenike da te glave ljube. Podsjećanja radi, o dvojcu Mahmuljin i Džaferović i njihovoj ratnoj prošlosti svojevremeno je govorio i nekadašnji potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo.
