Pod policijskom pratnjom i jakim mjerama obezbjeđena, samo neki od preživjelih vojnika JNA i porodice ubijenih uspjeli su da dođu na mjesto zločina, u nekada Dobrovoljačku, a sada Hamdije Kreševljakovića ulicu. Paljenjem svijeća i polaganjem bijelih ruža odata je počast za ubijene, ali je i poslata poruka da se pravda i nakon tri decenije još čeka.
Sjećaju se tada tek stasali mladići da su progoni Srba i ubijanje vojnika JNA počela u aprilu, a u maju je, kažu, krenulo sistematsko ubijanje golorukih vojnika i sanitetskog osoblja. O tome će kažu svjedočiti pred BH pravosuđem, ako optužnica, uopšte i bude potvrđena.
„3.maja sam bio iza ovih 5-6 do 10 metara iza ovih ranjen, izvučen iz kamiona, pucano mi je u noge, odvezen sam u bolnicu, poslije toga u centralni zatvor, toliko o humanosti branilaca“, rekao je Milenko Perić, preživjeli svjedok iz Dobrovoljačke ulice.
„Ja sam tada imao 20 godina, bio sam zarobljen kog vojne biblioteke, maltretiran“, priča Srđan Lukić, preživjeli svjedok iz Dobrovoljačke ulice.
Mladići koji su došli na odsluženje, tada, obaveznog vojnog roka u zajedničkoj državi Jugoslaviji nisu znali da će ih služba i odanost državi koštati glave. Za ubistvo dva vojnika u aprilu na Bistriku niko nije odgovarao, dok je Dragan Vikić oslobođen u prvostepenoj za ubistvo osam vojnika JNA, u Velikom parku.
„Da su vojnici JNA ubijani, a da nisu imali mogućnost ni da se brane, ni da odu odavde“, izjavio je Duško Milunović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.
Unaprijed dogovoreni i potpisani makedonski sporazum između vojske JNA i Alije Izetbegovića propao je odmah nakon što je Izetbegović prošao Skenderiju. Pripadnici Zelenih beretki, Patriotske lige, MUP-a i Teritorijane odbrane napali su kolonu koja se povlačila bez naouružanja, a po naređenju člana Predsjedništva Ejupa Ganića.
„Nakon 30 godina potpuno nerazjašnjenih okolnosti i svega, konačno na vidjelo, na svjelost dana donose nove činjenice koje do sada nisu“, rekla je Nevenka Popović Šević, sestra ubijenog vojnika Branka Popovića.
„Ja sam došla da odam poštu mom bratu i svoj braći koji su na svirep način ubijeni u Sarajevu“, kaže Gordana Gvozdenović, sestra ubijenog vojnika Obrada Gvozdenovića.
Bh. Tužilaštvo prošle sedmice podiglo je optužnicu protiv deset lica, ali je optužnica obuhvatila samo 3. maj. Preživjeli vojnici kažu da javnost treba da zna da je Sarajevo, kako kažu, izvrće istinu, da nije bilo nikakvog napada na Predsjedništvo, kako to godinama tvrde i da su muslimani, za razliku od vojnika koji su se povlačili bili naoružani do zuba.
„Neka pogledaju malo snimke koje su oni objavljivali i druge tv mreže, kako prenose da je naređeno da se pale vozila zapaljivim materijama od Zagija, taj čovjek je na optužnisi, pa ćemo vidjeti od procesa tokom suđenja, jer sam ja izjavu dao i biću svjedok“, izjavio je Danilo Beribaka, preživjeli svjedok iz Dobrovoljačke ulice.
„Nadam se da će ovi bar imati snage, Tužilaštvo bar ove počinioce koji su optuženi za 3. maj optuži i osudi“, nada se Željko Pantelić, preživjeli svjedok iz Dobrovoljačke ulice.
Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Republike Srpske učestvovao je u dijelu istrage zajedno sa postupajućim tužiocem u predmetu „Dobrovoljačka“. Ipak, dosadašnje iskustvo ne uliva nadu da će se pravda zadovoljiti, tvrdi direktor Republičkog centra.
„Jer Sud očigledno služi da pere krvave biografije Bošnjaka, jer je to dokazao na bezbroj primjera ranije“, smatra Milorad Kojić, direktor Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Republike Srpske.
Još se čeka da Sud BiH potvrdi optužnicu. Na optužnici su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezbrod, Ismet Dahić i Mahir Ziško.
